warning: Parameter 1 to profile_load_profile() expected to be a reference, value given in /home/inicijat/public_html/includes/module.inc on line 476.
Istraživanja i razvoj

Inventivni učinak i talenti u raskoraku

Ekonomska i socijalna postignuća Hrvatske tijekom zadnjeg desetljeća doimaju se izvanrednima u usporedbi sa sličnim zemljama. Visoke i zadržane stope gospodarskog rasta rezultirale su dosljednim povećanjem dohotka, posebice u razdoblju od 1994. do 2008. godine. Tu putanju pratila su i velika strana ulaganja, dok je rast, koji je dominantno bio pokretan čimbenicima potražnje kao što je povećanje potrošnje kućanstava, uzrokovao sve veće proračunske deficite. S obzirom na smanjenje ponude međunarodnog financiranja, nastavak održivoga gospodarskog oporavka trebat će naglasiti čimbenike na strani ponude koji bi mogli povećati produktivnost, a nadamo se povećati i izvoz. Jedan od takvih čimbenika su i inovacije.

Hrvatska je poznata po svojim znanstvenim otkrićima, od kojih je većina imala važan učinak na civilizacijski i gospodarski razvoj. Pronalasci Nikole Tesle na području elektromagnetskih sila krajem 19. stoljeća činili su osnovu modernog korištenja električne energije, omogućivši njezinu distribuciju na komercijalnoj osnovi. Ruđer Bošković – čija je atomska teorija nadahnula razvoj polja elektromagnetske interakcije prije više od dvjesto godina – također je bila dijelom pronalaženja rješenja za probleme praktičnije primjene, od poboljšanja učinka teleskopa londonskog društva Royal Society do odgovora na pitanje kako poduprijeti kupolu katedrale sv. Petra. Hrvatski znanstvenici nastavljaju davati važan doprinos znanosti, ali većina otkrića tek neznatno pridonosi gospodarskom razvoju zemlje.

Zaostajanje za konkurentima

Doista, inovativni učinak Hrvatske razmjerno je skroman. Ukupni izdaci za istraživanja i razvoj kao mjera inovacijskog potencijala, trenutačno iznose oko 0,8 posto BDP-a. Zemlje koje se oslanjaju na inovacije kao jedan od pokretača rasta zadržale su mnogo više razine izdataka za istraživanja i razvoj kroz dulja vremenska razdoblja, kao što je to slučaj Finske s više od 3 posto BDP-a uloženih u istraživanja i razvoj tijekom zadnjih 10 godina. Drugi problem je vrlo nizak volumen istraživanja i razvoja vezan uz poslovne aktivnosti, a upravo kod takvih istraživanja postoji veća vjerojatnost transformacije rezultata u inovacije: taj obujam iznosi 40 posto ukupnih istraživanja i razvoja i oko 30,24 eura po stanovniku. U susjednoj Sloveniji, izdaci poslovnog sektora u ovom segmentu iznose oko 62 posto i 130 eura po stanovniku. Paralelno s tim, vrlo mali broj istraživanja koja se provode u javnom sektoru komercijaliziran je u suradnji s privatnim sektorom, a snažan proces odljeva mozgova prijeti ugroziti hrvatski potencijal ljudskih resursa.

Ipak, čini se da je povećanje inovacija jedna od najboljih opcija da se održi gospodarski oporavak Hrvatske. Simulacije izrađene za studiju Svjetske banke iz 2009. godine i Izvješće o konvergenciji Hrvatske s EU-om usporedili su učinak pet ciljeva iz Lisabonske agende na BDP i izvoz. Rezultati pokazuju da bi povećanje ukupnih istraživanja i razvoja na 3 posto (pri čemu 2 posto treba doći iz privatnog sektora) povećalo BDP za 5,8 posto iznad osnovice do 2025. godine, što je drugi najveći učinak među različitim čimbenicima koji pridonose većem gospodarskom rastu. Učinak na izvoz također bi bio drugi najviši među zemljama EU-a, s procijenjenim povećanjem od oko 13 posto do 2025. godine. Iako te procjene treba tumačiti s određenom rezervom – primjerice, simulacije pretpostavljaju da sve zemlje dostižu ciljeve i da država ne kontrolira u potpunosti izdatke poduzeća za istraživanja i razvoj – ipak, mi vjerujemo da ti rezultati predstavljaju dobar referentni okvir za odabir strategija rasta (oporavka).

Uobičajeni element "paketa poticaja" bila je i dodatna podrška inovacijama za koju su se odlučile razvijene države kao odgovor na globalnu krizu. Tri četvrtine zemalja iz Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj poduzele su dodatne mjere za poticanje inovacija u razdoblju 2008./2009. godine. Zemlje su manje ili više ravnomjerno podijeljene u one koje su povećale porezne olakšice za istraživanja i razvoj i one koje su osigurale dodatne izravne darovnice poduzećima za istraživanja i razvoj. Neke države, kao što su Francuska, Japan i Norveška odlučile su se na jedno i drugo, dok je mnogo manji broj država povećao i izravno financiranje javnih istraživanja i razvoja. U SAD-u američki Zakon o oporavku i ponovnim ulaganjima osigurat će 652 milijarde dolara od 2009. do 2011. godine (787 milijardi dolara između 2009. i 2019. godine). Poduzet je i određen broj mjera da se pojednostavni "poslovno okruženje" za inovacije.

Politika inovacije je dobila novu pogonsku snagu tijekom proteklih godina. Od 2006. provodi se Hrvatski projekt tehnologijskog razvitka. Agencija za inovacije, Poslovno-inovacijski centar Hrvatske (BICRO), osigurava zajmove sa subvencioniranim kamatama do 1,5 milijuna eura za projekte istraživanja i razvoja malih i srednjih poduzeća, u završnim fazama razvoja. Hrvatski najprestižniji znanstveni institut – Institut Ruđera Boškovića – razvija solidan portfelj patenata i upravo je zaključio ugovor o licenciranju s istaknutim američkim istraživačkim institutom Massachusetts Institute of Technology. Fond jedinstvo uz pomoć znanja, program koji podržava suradnju između lokalnih istraživača, stekao je priznanje Međunarodne organizacije rada i Europskog regionalnog gospodarskog foruma kao primjer dobre prakse za poboljšanje mobilnosti visokokvalificiranih stručnjaka i ključni element za promicanje veza između migracije i razvoja. Ipak, javna podrška istraživanjima i razvoju iznosi oko 0,7 posto ukupnih javnih izdataka, što je vrijednost koja nije dovoljna kako bi se ostvario znatniji doprinos na hrvatskom putu razvoja. Primjerice, napori Španjolske da nadoknadi propušteno odrazili su se u povećanju udjela programa istraživanja i razvoja s 1,5 na oko 2,4 posto ukupnih javnih izdataka tijekom zadnjih 10 godina.

Određivanje prioriteta – proturječna zadaća

Politika inovacija može pomoći ubrzati i održati gospodarski oporavak Hrvatske. Ali, fiskalno stanje države zahtijevat će da se težište stavi na poboljšanje učinka postojećih mjera, a ne samo na puko povećanje javnih izdataka za istraživanja i razvoj. To će, među ostalim mjerama, podrazumijevati ponovno utvrđivanje balansa među prioritetima u javnim izdacima za istraživanja i razvoj, posebice u smislu balansiranja podrške javnim izdacima za istraživanja i razvoj u odnosu na podršku poduzećima u tom segmentu; usvajanje mjera smanjenja troškova u javnim istraživačkim organizacijama; zadržavanje javne podrške privatnim istraživanjima i razvoju te ako je moguće povećanje poreznih olakšica i povećanje popratnih darovnica koje su na raspolaganju malim i srednjim poduzećima; promicanje komercijalizacije javnih istraživanja te poboljšanje režima upravljanja radi koordinacije politika i ocjenjivanja programa.

Makroekonomska stabilnost stoga je nužan preduvjet održanja rasta te bi stoga javni izdaci trebali biti usklađeni s fiskalnim ciljevima koji javni dug drže pod kontrolom. U okviru ciljeva, međutim, postoji određeni prostor za poboljšanja ako vlada odredi prioritete među sektorima i – unutar sektora – prema vrstama izdataka na temelju očekivanog povrata ulaganja: kakvo alternativno korištenje javnih resursa u Hrvatskoj bi generiralo isti ili veći povrat ulaganja od onog koji se očekuje od pružanja podrške istraživanjima i razvoju?

Određivanje prioriteta među javnim izdacima uvijek je kontroverzna i politički teška zadaća, ali to su odabiri koji mogu znatno utjecati na gospodarski oporavak, a time i životni standard budućih naraštaja. Bavljenje tim pitanjem stoga može predstavljati dobro korištenje postojećeg političkog kapitala.

Paolo G. Correa, glavni ekonomist Svjetske banke

Ovaj članak dio je naše publikacije "Perspektive". Cijelo izdanje pročitajte na www.inicijativa.com.hr/publikacije