warning: Parameter 1 to profile_load_profile() expected to be a reference, value given in /home/inicijat/public_html/includes/module.inc on line 476.
Ekonomska politika Hrvatske u 2011.

Investicijski zamah pretpostavka održiva rasta

Republika Hrvatska još je jednom, u dva desetljeća svoje političke samostalnosti, na prekretnici. Dvostruka gospodarska kriza: globalna – regulatorna i konjukturna, te nacionalna – strukturna, otežavaju daljnji gospodarski rast, koji je u proteklom desetljeću bio ostvarivan s relativno visokim stopama, ali temeljen na potrošnji (dominantno) baziranoj na uvozu, te skokovito poraslom zaduživanju svih sektora. Istovremeno je sve veći dio nacionalnog ljudskog kapitala ostajao izvan sfere rada, a nove investicije bile su pretežito brown field, tek u manjem dijelu green field; one koje su bitni pokretači održivog gospodarskog rasta. Trajno prisutan nizak stupanj nacionalne konkurentnosti usmjeravao ih je prema područjima brzih i često špekulativnih dobitaka: građevinarstvo i trgovina, što je u uvjetima naglo nastale globalne krize nacionalnu ekonomiju učinilo dodatno ranjivom. Istovremeno, izostanak snažnije investicijske aktivnosti u sektor prerađivačke industrije limitira aktualne mogućnosti povećanja izvoza, temelja za prevladavanje konjukturnog aspekta krize.

Imperativi prevladavanja datog stanja, skori završetak pregovora o punopravnom članstvu u EU, zahtijevaju da se na nacionalnoj razini pronađe instrumente i mjere i formulira nacionalna politika suštinskih poticaja za privlačenje domaćih i vanjskih ulaganja u realni sektor ekonomije.

Na domaćoj sceni više desetljeća vodi se rasprava ide li nacionalna ekonomska politika u dobrom smjeru. Uzlazna linija svjetskog gospodarstva, koja je neprekinuto potrajala gotovo čitavo desetljeće, svojom je snagom i pravcem potakla i gospodarski rast u Hrvatskoj. No, taj je rast bio pretežito derivat ukupno povećane potrošnje: javne i osobne i (tek jednim dijelom) investicijske; dominantno u financijski i trgovački sektor. Istovremeno, ukupni je gospodarski aktivizam bio pokretan visokim stopama vanjskih zaduživanja.

U takvom kontekstu izostale su strukturne promjene, sinergijski i fokusirano vođene u pravcu uspostave sposobnosti da se realni sektor na domaćem i vanjskom tržištu može nositi sa stalno narastajućom konkurencijom: iz susjedstva, regionalno, na razini EU, te globalno. Ukupna društvena konstelacija je i duže nego čitavo desetljeće bila takva da se u potpunosti orijentirala na trenutne (političke) ciljeve: od populizma usmjerenog prema rezultatima izbora na pojedinim razinama, do konzumerizma poticanog i politikom tečaja, uz istovremeno porasle prihode od trošarina i PDV-a, što je pak omogućavalo podmirivanje porasle javne potrošnje.

Prostor za nove investicije

Ova godina koja dolazi i ukupno naredno srednjoročno razdoblje bit će vremenski okvir u kojem će biti neophodno stvoriti prostor za dvije vrste investicija: a) kratkoročno promatrano – one koje trenutno donose rezultate aktiviranjem postojećih proizvodnih kapaciteta. Riječ je o onom neiskorištenom potencijalu koji na konkurentskoj osnovi može pronaći svoje mjesto na domaćem i vanjskom tržištu, zatim; b) stimuliranja onih oblika investicija koje stvaraju mogućnost promjena zatečene strukture nacionalne gospodarske matrice. To je ujedno i jedini relevantan način stvaranja osnove za trajno održiv gospodarski rast, te valoriziranje gospodarskih potencijala: ljudskog faktora, lokacije, zemljišnih i vodnih resursa i mediteranske logističke pozicije. Dosadašnje nekorištenje ili neprepoznavanje tih mogućnosti za vlastiti gospodarski rast dovelo je Hrvatsku u poziciju zemlje koja: a) među posljednjima izlazi iz zone negativnog gospodarskog rasta; b) može uredno funkcionirati na razini održavanja javnih servisa i podmirivanja obveza jedino uz konstantno i povećano zaduživanje.

Sumarno promatrano, inozemna ulaganja u Hrvatskoj u 2009. bila su tek polovica vrijednosti iz godine 2008, u kojoj je također ostvaren pad u odnosu na godinu 2007. Najviše su se smanjila inozemna vlasnička ulaganja. Također je bio manji i iznos zadržane dobiti, što reflektira činjenicu smanjene poslovne uspješnosti i poduzeća i banaka u inozemnom vlasništvu.

Brže povećanje proizvodnosti hrvatske prerađivačke industrije od prerađivačke industrije zemalja EU-25 u razdoblju od 1999. do 2007. rezultat je kako visokih stopa rasta industrija niske i niže srednje tehnološke razine, tako i činjenice da je hrvatska prerađivačka industrija krenula od znatno niže osnovice. S druge strane, proizvodnost rada u industrijama visoke i više srednje razine u EU-25 raste brže nego u Hrvatskoj što je još jedna potvrda teze da naša prerađivačka industrija tehnološki nazaduje i da u tome smislu gubi na konkurentnosti. Niži porast ili veće smanjenje jediničnog troška rada Hrvatska je ostvarila samo u industrijama niske tehnološke razine, a industrije visoke i više srednje tehnološke razine uglavnom bilježe znatan rast jediničnoga troška rada. Gledajući općenito, promjena u jediničnome trošku rada svih industrija visoke i više srednje tehnološke razine, troškovna nekonkurentnost većine tih industrija sugerira da Hrvatska s vremenom gubi na konkurentnosti kada se radi o proizvodima industrije visoke i više srednje tehnološke razine koji su izvozna osnovica razvijenih gospodarstava.

Sumarno promatrano, od 1993. do 2009. u Hrvatsku je ukupno uloženo 23,8 milijardi eura s time da su se ta ulaganja kretala od 79,1 milijun eura (1995. godine) do rekordnih 4,2 milijardi eura (2008. godine). Oko 81% ukupnih inozemnih ulaganja u Hrvatsku odnosi se na sedam zemalja čija ulaganja su pojedinačno bila veća od jedne milijarde eura (Austrija 26,1%, Nizozemska 18,5%, Njemačka 11,6%, Mađarska 9,7%, Francuska 5,7%, Italija 4,5% i Slovenija 4,5%). Pritom se uglavnom ulagalo u financijsko posredovanje, osiguravajuće i mirovinske fondove (35,3%), zatim u trgovinu na veliko i posredovanje u trgovini (11,0%), proizvodnju kemikalija i kemijskih proizvoda (6,7%) i poštu i telekomunikacije (6,7%). U ostale djelatnosti uloženo je pojedinačno manje od 5,5% ukupnih ulaganja.

Iskazani trendovi strukture ostvarenih investicija; apsolutno i komparativnopromatrano, konzekventno su djelovali na strukturu i ukupnu razinu angažiranja radno sposobnog potencijala nacije.

Nepovoljan trend (ne)zapošljavanja

Nedvojbeno je nepovoljan trend (ne)zapošljavanja radno sposobnog stanovništva doveo do: a) znatno manjih prihoda proračuna po osnovi oporezivanja poslovanja tvrtki, ali i b) znatno niže razine uplate doprinosa po osnovi rada, uz paralelno, c) porast izdataka proračuna (na svim razinama) vezano uz transferna plaćanja različitih oblika. Recentna analiza i studija ujedno je i dodatna potvrda o gubljenju konkurentske sposobnosti nacionalne ekonomije i na ovom području, na što niz respektabilnih istraživanja i autora, analizirajući hrvatske gospodarske prilike, ukazuje kroz duže razdoblje. Stoga, u širem kontekstu, a vezano uz ukupnu investicijsku klimu, bitno je analizirati širi okvir konkurentnske pozicije nacionalne ekonomije.

Iskaz najuspješnijih zemalja na ljestvici najkonkurentnijih još jednom potvrđuje činjenicu da veličina države (prostor, vlasništvo) nije dominantan kriterij ukupne uspješnosti. Od deset vodećih država, šest je po svojoj veličini znatno bliže Hrvatskoj. Tek četiri u sebi nose i startnu prednost ekonomije razmjera (SAD, Njemačka, Japan, Kanada).

Hrvatska je, nažalost, sve dalje od zacrtanog cilja: da uđe među prvih pedeset država unutar ukupne skale, uz već višegodišnji i kontinuirani trend zaostajanja. Umjesto usporedbi s Češkom, Poljskom i/ili Slovenijom, referentne vrijednosti su znatno bliže u korist Bugarske i Rumunjske, uz sve značajnije napredovanje, u odnosu na poziciju Hrvatske, Makedonije i Albanije.

Dostignut plafon zaduženosti

Vidljivi su slijedeći trendovi: Hrvatska je po ukupnoj razini zaduženosti dohvatila prosjek EU 15 (stare članice EU) od visokih 150% vrijednosti nacionalnog BDP-a. Tom razinom zaduženja Hrvatska je više zadužena od Slovenije, Bugarske, Rumunjske, Češke, Slovačke, (i) Grčke (!), tek (ne s odviše visokom razlikom) nešto iza Latvije, Estonije i Mađarske. Stupanj zaduženosti stanovništva je također u samom vrhu iskazanog pregleda, zajedno s Mađarskom, Latvijom i Estonijom.

Nizak, pak, stupanj profitabilnosti domaćih tvrtki upućivao ih je da glavninu sredstava za razvoj ostvaruju kroz porasla (vanjska) zaduženja, a tek manji dio bila su sposobna investirati iz vlastite akumulacije. Konzekventno tome, uz visoku zaduženost, sve te financijske obveze imaju za kolateral vrijednosti postojeće imovine koja se u uvjetima krize dodatno mora povećavati.

Na sve iskazane bitne i dominantne strukturne slabosti i neusklađenosti uvjetovane izostankom i neprovođenjem razvojnog koncepta, izazvao je potrebu stvaranja platforme za nova i okolnostima primjerena rješenja. Recentni podaci o stopama rasta i očekivanom izlasku iz krize takav imperativ dodatno uokviruju.

Uz Kirgistan, Rumunjsku i Latviju, pretpostavlja se da će Hrvatska nacionalna ekonomija ostvariti negativne stope gospodarskog rasta. Istovremeno su Slovenija, Srbija, Češka, Mađarska,... u skupini zemalja koje će ostvariti pozitivne stope gospodarskog rasta sa svim sinergijski poticajnim konzekvencama koje iz toga proizlaze.

Preopterećeni mali igrači

„Europu sutrašnjice stvarat će poduzetnici, a ne kreatori politika” – tvrde investitori u istraživanju Ernst & Younga. Ulagači smatraju da bi prioriteti Europe trebali biti podrška malim i srednjim poduzećima (29%), poticanje high tech industrije i inovacija (27%), te smanjenje poreza (22%), praćeno nižim troškovima rada, ekologijom i poboljšanjem infrastrukture.

Istraživanja OECD-a potvrđuju percepciju investitora, naime mala poduzeća u pravilu imaju pet puta veće regulatorne troškove od velikih poduzeća. Smanjenje regulatornog tereta nužno je za efikasnije poslovanje malih i srednjih poduzeća. Dobra praksa u zemljama OECD-a pokazala je da je i različitim aktivnostima ostvaren značajan napredak upravo na tom području.

Listu nositelja predvode informacijske i komunikacijske tehnologije (36%), energetika (34%), te banke i financijske institucije (25%). Ulagači očekuju da vlade jamče sigurnost, osiguraju stabilnost, te da tijekom gospodarskih kriza pruže pomoć i potaknu rast kroz javne inicijative (prethodno pokazano kao zajednički nazivnik u zemljama OECD-a). Kroz prizmu sektora ustanovljeno je da „zeleni” FDI projekti unatoč krizi ostvaruju značajan rast u protekle dvije godine. Posljedično, ulagači smatraju čiste tehnologije jednim od glavnih nositelja rasta u sljedeće dvije godine.

Perspektivne lokacije za izravna strana ulaganja

FDI Magazine i Financial Times* objavili su listu najperspektivnijih europskih gradova i regija za izravna strana ulaganja u 2010/11. Kriteriji za procjenu podijeljeni su u nekoliko kategorija:

  • Gospodarski potencijal (stanovništvo, BDP po stanovniku, paritet kupovne moći, prognoze rasta BDP-a, inflacija, novo zapošljavanje kroz FDI, ukupan broj velikih FDI projekata itd.)
  • Troškovna učinkovitost (najam uredskog i proizvodnog prostora, minimalne nadnice, luksuzni hoteli u centru grada, trošak registracije vlasništva, troškovi uvoza i izoza, domaći logistički centri, trošak uvođenja električne energije u novo poduzeće itd.)
  • Ljudski resursi (stopa nezaposlenosti, broj sveučilišta među vodećih 500 u svijetu, rangiranje među europskim poslovnim školama, radna snaga sa završenim visokoškolskim obrazovanjem, uključenost stanovništva u primarno, sekundarno i tercijarno obrazovanje itd.)
  • Kvaliteta života (prosječna cijena nekretnina, broj bolničkih kreveta, očekivano trajanje života, broj međunarodnih turista itd.)
  • Infrastruktura (broj i vrste luka, zračne luke, vrijeme potrebno za izvoz i uvoz, telefonske linije, pretplatnici u mobilnoj telefoniji itd.)
  • Poslovno okruženje (zapošljavanje kroz izravna strana ulaganja, broj poduzeća u high-tech proizvodnom sektoru, broj poduzeća u high-tech uslužnom sektoru, trošak zapošljavanja, korupcija, lakoća poslovanja, ekonomska sloboda itd.)
  • Strategija privlačenja izravnih stranih ulaganja (broj zaposlenika zaduženih za promociju i pomoć pri ulaganjima, programi privlačenja ulaganja i mjerenja rezultata, ključne inicijative, glavna infrastruktura i projekti urbanog planiranja, informacije o sektorima s visokom stopom rasta itd.)
  • Hrvatska se prema tom rangiranju nalazi u vrhu u samo tri kategorije, dokazujući pritom izvrsnost Međimurske županije. Uz priznanje Međimurskoj županiji, te uvažavanje činjenice prepoznatog lokacijskog potencijala (i) Splitskodalmatinske županije, bitno je da se unutar Hrvatske stvara organizacijski potencijal za privlačenje kapitala, koji može postati širi best practice za (danas) županije, a već od iduće godine i tri nove hrvatske, temeljem EU kriterija oformljene, regije.

    Na početku novog investicijskog ciklusa

    Suočena na jednoj strani s opterećenjem strukturnim problemima i recentnom globalnom krizom, a s druge strane pojačanim konkurentskim pritiscima i zbog skorog ulaska na tržište Europske unije, Hrvatska je usvojila (travanj 2010.) nacionalni Program gospodarskog oporavka koji u dijelu Doprinos države oživaljavanju gospodarstva, polazi od slijedećih pretpostavki i preuzimanja vlastitih obveza: ....

  • izrada programa mjera za pojednostavljenje poslovanja malih i srednjih poduzetnika
  • poticanje investicijskih projekata s naglaskom na:
    • energetiku (naglasak na obnovljive izvore)
    • zaštitu okoliša (naglasak na „zelene” tehnologije)
    • obrazovanje i zdravlje
    • poljoprivredu i navodnjavanje
    • infrastrukturu (željeznice, morske, riječne i zračne luke, vodoopskrba)
  • financiranje projekata prvenstveno privatnim kapitalom i sredstvima fondova EU-a, a manjim dijelom iz proračuna i kroz javna poduzeća
  • dosljedna primjena Zakona o postupanju i uvjetima gradnje radi poticanja ulaganja (“sve u 45 dana”)
  • formiranje posebnog ureda za koordinaciju, ubrzanje i nadzor izdavanja odobrenja i dozvola za sve značajnije investicije, s ministrom na čelu
  • jače stimuliranje ulaganja u istraživanje i razvoj te nove tehnologije.
  • Program, a zatim daljnji provedbeni dokumenti, polaze od potrebe ostvarenja niza investicijskih projekata, kao platforme za postizanje dva vitalna cilja: a) pokretanje konjukturnog ciklusa; b) ostvarenja dijela pretpostavki za novu strukturnu matricu za otvaranje novih područja ulaganja. Takva orijentacija vezana je uz aktiviranje do sada nekorištenih potencijala: intermodalni promet (luke, ceste, željeznica, riječni promet, aerodromi), sektor energetike i energetske učinkovitosti, agrar utemeljen na novoj infrastrukturi. Znanje i procesno-prehrambena industrija, područja su gdje je novim investicijama moguće ostvariti znatno viši stupanj dodatne vrijednosti. Shodno tome, razmatrana je i usvojena indikativna lista aktualnih investicijskih prioriteta otvorenih različitim oblicima partnerstva. To uključuje angažman tvrtki investitora visokih tehnoloških referenci i kapitalno sposobnih za visoku razinu ulaganja.

    Investicijski projekti

    Izvor: Privredni vjesnik, br. 3645, 27. rujna 2010., str. 9 (članak: „14 milijardi eura za investicije”), prema: www.vlada.hr /Investicijski projekti od interesa za Republiku Hrvatsku/

    Investicijski projekti od interesa za Hrvatsku

    Usvojenu listu projekata moguće je ocijeniti kao opredjeljenje i želju za ostvarenjem strukturnih promjena u nacionalnoj ekonomiji (pojačana ulaganja u energetiku, vodno gospodarstvo, intermodalni promet), a manjim dijelom kao uže sektorski koncept (turizam). Naznačena lista ujedno može i mora biti i okvir za ostvarenje niza projekata iz drugih područja koji se naslanjaju na određene (nove) infrastrukturne pretpostavke. Nastavni je trend stvaranje clustera i poticanje koncepta ravnomjernijeg regionalnog razvoja, uz korištenje EU financijskih platformi.

    Neophodna inteligentna i odgovorna država

    Da iskazana lista ne ostane tek popis želja i prijedloga, neophodno je suočiti se sa svim iskustvima (propustima i slabostima) proteklih desetljeća, na koje jasno ukazuje i stvarno stanje i niz znanstvenih istraživanja, te dokumenata relevatnih adresa (MMF, WB, WEF, IMD, NVK,...). Bitna odrednica prevladavanja svojevrsne kvadrature kruga je u formuliranju uloge inteligentne i odgovorne države u promicanju gospodarskog rasta. Tek u tako izmijenjenim okolnostima moguće je oblikovati i ostvariti politiku privlačenja ulagačkog kapitala i investora, te koristiti i snažnu financijsku podlogu sredstava pretpristupnih i još više strukturnih fondova EU.

    Razmatrani fondovi EU u službi su kohezijske politike EU. Cilj je, sa sredstvima koja iznose preko trećine proračuna EU, ostvariti gospodarsku i društvenu koheziju, odnosno potaknuti ujednačen razvoj unutar Unije. Stoga se iz ovih fondova financiraju razvojni projekti koji doprinose smanjivanju razlika između razvijenijih i manje razvijenih dijelova EU, te daju doprinos promicanju ukupne konkurentnosti europskog društva i gospodarstva.

    Ovi su fondovi na raspolaganju zemljama članicama Europske unije, a ispunjavaju kriterije za korištenje ovih dodatnih sredstava EU za ulaganja koja potiču ujednačen i održiv ekonomski i društveni razvoj na razini regija i država. Shodno tome, i Hrvatska će, nakon stupanja u članstvo EU, imati pravo na sredstva iz ovih fondova, ali temeljem pripremljenih projekata, poštujući sve, u tu svrhu kreirane kriterije.

    U pretpristupnom, pak, razdoblju, Hrvatska se kao i ostale zemlje kandidatkinje za članstvo ima priliku pripremiti za upravljanje i korištenje tih fondova kroz pretpristupni program IPA.

    Konkurentske prednosti
  • Temeljno je pitanje što sada i kako dalje? Hrvatska i dalje posjeduje potencijal za investitore i investicije oblikovan kao hardware. U svijetu ta je kategorija titulirana kao postojanje komparativnih prednosti.
  • No, za koncepciju razvoja primjerenu vremenu i okolnostima, Hrvatska mora svoju aktivnu politiku staviti u subjektivni okvir kreiran ne spontano, nego vlastitim angažmanom. Stvoriti program koji će biti adekvatna i relevantna konkurentska platforma s konceptom stvaranja win-win saveza i zajedničkih programa investicija i ulaganja s privatnim ulagačima i sredstvima koja su dostupna iz javnih izvora. Jer jedino catch up strategija ubrzanog rasta može dovesti do prevladavanja aktualnih deficita i kašnjenja.
  • Provesti takav zaokret unutar razdoblja velike globalne krize nije niti lako, niti jednostavno. No, Hrvatska i u takvim okolnostima posjeduje određene konkurentske prednosti igrača u nišama gdje elastičnost u primjeni kvalitetnih razvojnih rješenja može i mora pronaći apsorpcijski kapacitet na domaćem, a još više vanjskim tržištima.
  • Kreiranje ekonomske politike u kojem koncept poticanja novih ulaganja nizom neophodnih poteza (efikasnost javnih servisa, fiskalni poticaji, adekvatno stručno obrazovanje radne snage, aktiviranje bitnih, a do sada nekorištenih potencijala, promet, logistika, energetika, turizam, agrar) pitanja su koja zahtijevaju i odgovore i akciju za uspostavu modela trajno održivog gospodarskog rasta.
  • Takav recept uvažavanja nacionalnih specifičnosti ostvarili su oni koji su danas uspješni, globalnoj krizi usprkos. Sada – nije li red i na Hrvatskoj?!

    prof. dr. sc. Mladen Vedriš

    Ovaj članak dio je naše publikacije "Perspektive". Cijelo izdanje pročitajte na www.inicijativa.com.hr/publikacije