warning: Parameter 1 to profile_load_profile() expected to be a reference, value given in /home/inicijat/public_html/includes/module.inc on line 476.
Hrvatska industrijalizacija

Kad instrumenti postanu ciljevi

Osnovni cilj ekonomske i ukupne politike je priskrbiti gra─Ĺanima ┼íto ve─çi ┼żivotni standard. Nu┼żni uvjet ostvarivanja tog cilja je rast nacionalnog dohotka, a dovoljni uvjet je njegova ravnomjerna raspodjela. Nacionalni dohodak stvara se u proizvodnji, pa je logi─Źan zaklju─Źak da je za pove─çanje nacionalnog dohotka potrebno kreirati sustav, mjere i instrumente za pove─çanje proizvodnje. U ekonomiji postoji pojam "potencijalni dohodak" ┼íto predstavlja maksimalni dohodak koji bi se ostvario kad bi svi proizvodni faktori (zemlja, rad, kapital) bili u potpunosti zaposleni i to u proizvodnjama u kojima su najefikasniji.

Svako gospodarstvo sastoji se od tri dijela: primarnog, sekundarnog i tercijarnog. Vremenom su se njihovi udjeli u ukupnoj proizvodnji gospodarstva mijenjali. Kroz dugu povijest najve─çi dio pripadao je primarnom sektoru proizvodnje, tj. proizvodima zemlje i sto─Źarstvu. Krajem XVIII. stolje─ça po─Źinje intenzivniji razvoj industrije koja se razvila iz manufakture na trgova─Źkom kapitalu, tako da je do ┼íezdesetih godina pro┼ílog stolje─ça najve─çi udio u gospodarstvu imala prera─Ĺiva─Źka industrija, odnosno sekundarne djelatnosti. ─îetvrta tehnolo┼íka revolucija potaknula je razvoj uslu┼żnog sektora tako da danas u najve─çem broju zemalja usluge ─Źine preko 50 posto bruto doma─çeg proizvoda. Udio poljoprivrede smanjio se kod najrazvijenijih zemalja ispod tri posto, kod srednje razvijenih ispod deset posto, a prera─Ĺiva─Źke industrije ispod dvadeset posto.

Smanjenje udjela ne zna─Źi i smanjenje proizvodnje. Bruto doma─çi proizvod od po─Źetka industrijske revolucije po─Źeo je puno br┼że rasti zahvaljuju─çi pove─çanju industrijske proizvodnje. Rasla je i poljoprivredna proizvodnja zahvaljuju─çi tehnolo┼íkom napretku, ali industrijska je puno br┼że rasla (po ─Źemu je i dobila oznaku "revolucija"), pa je zato ─Źinila sve ve─çi dio bruto doma─çeg proizvoda.

Iako kod ve─çine zemalja danas usluge stvaraju najve─çi dio bruto doma─çeg proizvoda, jo┼í uvijek vrijedi pravilo da je primarna proizvodnja poljoprivreda, a sekundarna industrija tj. prera─Ĺiva─Źka proizvodnja. Poljoprivreda je zna─Źajna iz dva razloga. Prvi razlog je ┼íto je hrana strate┼íki proizvod (hrana je energija za ljude isto kao ┼íto je energija hrana za strojeve) bez kojeg nema ljudskog ┼żivota. Drugi razlog su uvjeti za poljoprivrednu proizvodnju koje priroda besplatno dr┼żavi daje, pa je ekonomski i politi─Źki nedopustivo ne iskoristiti ih. Zemlja je jedini proizvod koji je ograni─Źen na zemlji zbog ─Źega nastaje renta i prava je ┼íteta ne iskoristiti tu rentu na najbolji na─Źin. Uostalom, dr┼żava se ne─çe ni pribli┼żiti "potencijalnom dohotku" ako zapostavi iskori┼ítavanje zemlje. Zato sve razvijene zemlje maksimalno koriste mogu─çnosti poljoprivredne proizvodnje. Na primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji razvila se prehrambena industrija te industrija strojeva i opreme koja se koristi u poljoprivrednoj proizvodnji i prehrambenoj industriji. Me─Ĺutim, rast doma─çe proizvodnje temeljen samo na iskori┼ítavanju zemlje ima prirodne granice.

Nezamjenjiva prera─Ĺiva─Źka industrija

Industrijska proizvodnja na kojoj po─Źiva sada┼ínja civilizacija nema ograni─Źenja i danas su razvijene one zemlje koje imaju razvijenu prera─Ĺiva─Źku industriju. Iako uslu┼żni sektor ─Źini preko 50 posto bruto doma─çeg proizvoda kod ve─çine zemalja danas, va┼żno je znati da je najve─çi dio tih usluga direktno ili indirektno povezan s industrijom. Rast industrijske proizvodnje stvara ve─çe potrebe za inputima proizvodnje (sirovinama, poluproizvodima, energijom, radnicima) i za dostavom proizvoda do kupca, ┼íto direktno pove─çava potra┼żnju za uslugom prijevoza, a pove─çanje usluga prijevoza pove─çava potra┼żnju za prijevoznim sredstvima. Istra┼żivanje tr┼żi┼íta, dizajniranje i promocija proizvoda, financiranje cijelog poslovnog procesa su usluge koje su izravno vezane na proizvodnju. Istra┼żivanje i razvoj novih tehnologija i proizvoda tako─Ĺer spadaju u takve usluge. Zaposlenici zara─Ĺen dohodak u proizvodnji tro┼íe na usluge odmora i rekreacije, trgovine, kulturne, sportske, zdravstvene, obrazovne itd. Te┼íko je na─çi zemlju koja je postala razvijena, a da prije toga nije razvila industriju i da danas ne ula┼że velike napore da u─Źini svoju industriju jo┼í konkurentnijom na svjetskom tr┼żi┼ítu.

Va┼żnost prera─Ĺiva─Źke industrije je dodatno i ponovo potvrdila posljednja svjetska financijska i gospodarska kriza. Borba za zaustavljanje krize i o┼żivljavanje gospodarstva svodila se na o─Źuvanje doma─çe proizvodnje i radnih mjesta u prera─Ĺiva─Źkoj industriji. Spa┼íavanje bankarskog sektora bilo je u funkciji odr┼żavanja doma─çe proizvodnje i zaposlenosti.

Europska komisija uputila je Europskom parlamentu i drugim tijelima EU dokument (COM(2010) 614 od 28. listopada 2010.) pod nazivom An Integreted Industrial Policy for Globalisation Era... u kojem odmah na po─Źetku nagla┼íava: "Europa treba industriju" i nastavljaÔÇŽ "jedinstveno (europsko) tr┼żi┼íte s 500 milijuna potro┼ía─Źa, 220 milijuna radnika i 20 milijuna poduzetnika klju─Źni je instrument u postizanju konkurentne europske industrije. Jedno od ─Źetiri radna mjesta u privatnom sektoru u EU je u prera─Ĺiva─Źkoj industriji, a najmanje jedno od ─Źetiri radna mjesta u uslu┼żnom sektoru direktno je vezano na industriju. Oko 80 posto svih poslova istra┼żivanja i razvoja u privatnom sektoru tako─Ĺer je vezano na industriju... Od najve─çe je va┼żnosti pove─çati produktivnost u prera─Ĺiva─Źkoj industriji i povezanim uslugama kako bi se ubrzalo o┼żivljavanje gospodarstva, pove─çao broj radnih mjesta i obnovila vitalnost i odr┼żivost EU gospodarstava te o─Źuvao na┼í socijalni model. Industrija je zato u centru novog gospodarskog EU modela u Strategiji Europe 2020... Financijska i ekonomska kriza je ponovo skrenula pa┼żnju na ─Źinjenicu da je od sredi┼ínje va┼żnosti jaka, konkurentna i diverzificirana prera─Ĺiva─Źka industrija... Proizvodi prera─Ĺiva─Źke industrije ─Źine 75 posto izvoza..."

Industrijska politika je skup mjera i instrumenata kojima vlada djeluje na promjenu industrijske strukture, odnosno to su - inicijative i koordinacije vladinih aktivnosti s ciljem podizanja konkurentnosti cijele privrede i pojedinih industrija.

Produktivnost, profitabilnost i konkurentnost ÔÇô put do uspjeha

Mo┼że se re─çi da industrijsku politiku industrijska dr┼żava vodi od svog nastanka. Cilj industrijske politike je uvijek bio podizanje produktivnosti, profitabilnosti i me─Ĺunarodne konkurentnosti nacionalnih industrija, kroz izgradnju optimalne industrijske strukture.

Njema─Źka, koja je jedna od glavnih pobornika slobodnog tr┼żi┼íta, ima aktivnu industrijsku politiku, odnosno, njema─Źki, Strukturpolitik, vi┼íe od 150 godina. Dr┼żava je po─Źela s ja─Źim intervencijama u gospodarstvu jo┼í za vrijeme Bismarckove Njema─Źke, a kulminaciju je do┼żivjela tridesetih godina pro┼ílog stolje─ça. Zollverein, koja je utemeljena pod pruskim vodstvom 1834. Godine, bio je po─Źetak procesa kroz koji su se stvarali uvjeti za izgradnju jakog industrijskog gospodarstva. Filozofija industrijalizacije nalazila se u Erfurtskom programu koji je prilago─Ĺen 1891. godine i bio na snazi do 1921. godine, kada je zamijenjen Goerlitzovim programom. Kroz ove programe Njema─Źka je postala jedna od vode─çih industrijskih zemalja.

Razvojna i tehnolo┼íka politika bila je glavni element strukturne politike Njema─Źke od 1950. godine. Kroz Federalno ministarstvo za razvoj i tehnologiju (Bundes Ministerium fur Forschung und Technologie - BMFT) vodila se njema─Źka industrijska politika i gradila njema─Źka konkurentnost na svjetskom tr┼żi┼ítu.

U Engleskoj se industrijska politika vodila kroz Nacionalni ekonomski razvojni savjet (National Economic Development Council), Industrial Reorganization Corporation i druga tijela koja su pomagala poduze─çima u podizanju njihove konkurentnosti.

Francuska je u izgradnji svoje industrijske strukture oti┼íla dalje od industrijske politike, ona je izra─Ĺivala planove razvoja. Planovi su bili indikativni i fleksibilni te su se odnosili na petogodi┼ínje razdoblje.

Italija tako─Ĺer ima duga─Źku tradiciju dr┼żavne intervencije u privredi. Velika kriza potakla je talijansku vladu 1932. godine da formira Istituto per Ricostruzione Industriale (IRI). U pedesetim godinama IRI je imala odlu─Źuju─çu ulogu u transformaciji talijanske privrede od dominantno poljoprivredne ka industrijskoj.

Dr┼żavna intervencija u ┼ípanjolskom gospodarstvu po─Źela je tako─Ĺer kao rezultat Velike ekonomske krize. Godine 1941. osnovan je Nacionalni institut za industriju (Instituto Nacional de Industria - INI) ─Źiji je zadatak bio izgradnja konkurentne industrijske strukture.

Irska industrijska politika ima ─Źetiri glavna razdoblja: prvo od 1923. do 1932. kad je osnova politike bio razvoj zasnovan na rastu poljoprivredne proizvodnje. Drugo razdoblje od 1932. do 1958. temeljilo se na razvoju uvozno supstitutivne privredne strukture ("import-substituting industrialization" - ISI). U tre─çem razdoblju, od 1958. do 1990., naglasak je bio na izgradnji izvozno orijentirane privrede. Od 1990. poluautonomna dr┼żavna agencija (Industrial Development Authority - IDA) ima zadatak organizirati pogodne uvjete za privla─Źenje stranog kapitala kroz izravne strane investicije.

Iako u ameri─Źkoj tradiciji industrijska politika ne zauzima zna─Źajno mjesto, ili ne na isti na─Źin kao u Europi, ipak se mo┼że re─çi da je Hamiltonov "Report on Manufacturers" iz 1791. godine prvi prijedlog za ameri─Źku industrijsku politiku. Ameri─Źka vlada nije direktnim mjerama utjecala na strukturu ameri─Źke industrije nego je to radila indirektno, naj─Źe┼í─çe kroz antimonopolske propise i trgova─Źke zakone, a najvi┼íe kroz dr┼żavne, prije svega energetske i vojne narud┼żbe. Nakon drugog svjetskog rata, a osobito od ┼íezdesetih godina, dr┼żavna ulaganja u vojni i svemirski program dominantno su utjecala na tehnolo┼íki razvoj u ameri─Źkoj privredi, na njenu privrednu strukturu i na njenu konkurentnost na svjetskom tr┼żi┼ítu. Pored toga, najmanje 37 ameri─Źkih dr┼żava ima aktivnu industrijsku politiku kojom na znanstveno utemeljen na─Źin utvr─Ĺuju po┼żeljnu strukturu svoje privrede i na─Źine za njeno postizanje.

Japanska industrijska politika je temeljena na sinergijskom djelovanju veze izme─Ĺu vlade i biznisa. Njeno provo─Ĺenje povjereno je Ministarstvu za me─Ĺunarodnu trgovinu i industriju (Ministry of International Trade and Industry - MITI). Sastoji se od tri glavna podru─Źja: op─çe mjere, sektorske mjere i organizacijske mjere. Glavni cilj japanske dr┼żave je kreiranje komparativnih prednosti za japansku industriju i njene konkurentnosti na svjetskom tr┼żi┼ítu.

Azijske novoindustrijalizirane zemlje provode aktivnu i selektivnu industrijsku politiku.

Ovi primjeri ukazuju na ─Źinjenicu da u razvijenim zemljama razvoj nije prepu┼íten djelovanju samo tr┼żi┼ínih sila nego je dominantno pod svjesnom i znanstveno utemeljenom ekonomskom politikom.

Nedostaje pola milijuna radnih mjesta

Vremenski horizonti razvitka hrvatskog gospodarstva relativno su kratki. Dok su neke dr┼żave u okru┼żenju s kojima je Hrvatska bila i geopoliti─Źki povezana spadale u razvijeniji dio Europe, hrvatsko je gospodarstvo dugo vremena spadalo me─Ĺu ona koja su u tim povijesnim i geo politi─Źkim okvirima najmanje razvijena. To nam veoma dobro ilustriraju povijesna doga─Ĺanja sredinom devetnaestog stolje─ça. Hrvatski kapitalisti jedva da su postojali. Razvoj infrastrukture, posebno ┼żeljeznica i cesta, u cilju eksploatacije hrvatskog prirodnog bogatstva, ostvarivali su ma─Ĺarski i austrijski kapitalisti i to veoma djelotvorno i uspje┼íno. Ne mali dio urbanog bogatstva njihovih metropola ostvaren je temeljem hrvatskih ┼íuma, posebno slavonskog hrasta.

Industrijska revolucija, koja je po─Źela krajem osamnaestog stolje─ça i koja je bila temelj suvremenog razvoja, zaobi┼íla je Hrvatsku. Krajem devetnaestog stolje─ça, pa sve do drugog svjetskog rata, u Hrvatskoj se razvija obrtni┼ítvo i manufaktura, ali do prave industrijalizacije nije do┼ílo. U industrijskom dru┼ítvu te┼íko se razvijati bez razvoja industrije, a to je Hrvatskoj nedostajalo do pedesetih godina pro┼ílog stolje─ça. Jedino razdoblje u kojom se razvijala industrija u Hrvatskoj bilo je od pedesetih do sedamdesetih godina pro┼ílog stolje─ça. Prekratko da bi dostigli zemlje razvijene Europe i da bi do┼íli na put dugoro─Źnog razvoja. To je razdoblje i najve─çih stopa gospodarskog rasta, zapo┼íljavanja i urbanizacije Hrvatske. Indeks rasta dru┼ítvenog proizvoda od 1952. do 1980. iznosio je 552,4, tj. za ovo razdoblje uve─çao se 5,5 puta. Od osamdesetih godina pro┼ílog stolje─ça proizvodni kapaciteti se ne pove─çavaju, a devedesetih godina dolazi, iz vi┼íe razloga, do njihovog smanjivanja. Takav trend se nastavio i u prvom desetlje─çu 21. stolje─ça, osobito u prera─Ĺiva─Źkoj industriji.

Drugi problem koji je prisutan du┼że vrijeme je nedovoljan broj radnih mjesta. Ako prihvatimo da je poslijeratna obnova, odnosno saniranje ekonomskih posljedica Drugog svjetskog rata, zavr┼íeno do kraja pedesetih godina i razdoblje od po─Źetka ┼íezdesetih prihvatimo kao mirno razdoblje, od tada do danas, cijelo vrijeme nedostajalo je oko 500 tisu─ça radnih mjesta u Hrvatskoj. Prvo rje┼íenje je bilo otvaranje granica i mogu─çnost zapo┼íljavanja u inozemstvu. U tom razdoblju je napustilo Hrvatsku preko 500 tisu─ça radno sposobnih ljudi. Odlazak radno sposobnih ljudi koji nisu imali radna mjesta u Hrvatskoj ima i svojih pozitivnih ekonomskih i politi─Źkih u─Źinaka. Prvo, devizne doznake na┼íih radnika iz inozemstva su u pojedinim razdobljima prema┼íivale vrijednost cjelokupnog jugoslavenskog izvoza. Drugo, Hrvatska je postala otvorena prema svijetu i ta suradnja sa svijetom omogu─çila je razvoj demokratskog duha zapadne civilizacije.

U sedamdesetima odlazak se smanjio, ali se "vi┼íak" radnika rje┼íavao politi─Źkim dekretom zapo┼íljavanja u poduze─ça proporcionalno broju ve─ç zaposlenih radnika. Na taj na─Źin stvarala se "prezaposlenost", ┼íto je smanjilo prosje─Źnu produktivnost rada, a pove─çalo i prosje─Źne i grani─Źne tro┼íkove proizvodnje. Osamdesetih zemlja ulazi u gospodarsku krizu i nezaposlenost sve vi┼íe isplivava na vidjelo. Situacija je i danas gotovo ista. I danas nedostaje oko 500 tisu─ça radnih mjesta u Hrvatskoj. Hrvatska politika jo┼í o─Źito nije otkrila tajnu stvaranja radnih mjesta, ali je nasuprot tome organizirala mehanizam administrativnog preseljenja radno sposobnih ljudi iz radnog u neradni kontingent.

Sredstva postala ciljevi

U toj atipi─Źnoj politi─Źkoj atmosferi na samom po─Źetku devedesetih u─Źinjene su i velike gre┼íke u ekonomskoj politici. Atipi─Źnost hrvatskog gospodarskog modela pored pogre┼íno postavljenih ciljeva, ogleda se i u zamjeni ciljeva i instrumenata. Instrumenti su postali ciljevi (ciljevi su postali stabilan te─Źaj i nizak deficit prora─Źuna, iako su to najja─Źi instrumenti ekonomske politike kojima se utje─Źe na konkurentnost i rast gospodarstva i na promjenu njegove strukture). Uspostavljen je svojevrsni "currency board", tj. valutni odbor uz kontinuitet politike manje ili vi┼íe fiksnog te─Źaja i ta situacija traje sve do danas. U takvom makroekonomskom i makropoliti─Źkom okru┼żenju, posebno s obzirom na prepolovljeni dru┼ítveni proizvod, po─Źeo se ostvarivati odre─Ĺeni dosta neujedna─Źen rast koji je krajem stolje─ça dobio i neke recesivne oznake kada je 1999. zavr┼íila s negativnom stopom rasta doma─çeg proizvoda. Valja odmah re─çi da se ono najgore ┼íto se dogodilo tijekom devedesetih ne odnosi na simptome recesije i negativnu stopu rasta u godini 1999., nego se ogleda u atipi─Źnom modelu gospodarenja.

Umjesto oslonca na proizvodnju, ┼ítednju, investicije i izvoz, ┼íto su oznake tipi─Źnog modela privre─Ĺivanja, tijekom devedesetih razvio se takav model privre─Ĺivanja koji se oslanja na trgovinu, zadu┼żivanje, potro┼ínju i uvoz.

U atipi─Źnom modelu privre─Ĺivanja tr┼żi┼ínim mjerama gotovo je nemogu─çe poticati doma─çe poduzetni┼ítvo i razvoj. Tim vi┼íe ┼íto ─Źak i da je postojala politi─Źka volja za postupnu transformaciju atipi─Źnog modela privre─Ĺivanja u tipi─Źni, barijere koje su na tom putu stajale bile su gotovo nepremostive. One su se ogledale i u visokom stupnju eurizacije i u deviznim klauzulama i u visokoj zadu┼żenosti svih sektora gospodarstva i dru┼ítva. Sve u svemu treba na─çi neka druga rje┼íenja.

To drugo rje┼íenje na─Ĺeno je u dr┼żavi kao velikom i ustvari glavnom poduzetniku s orijentacijom na velike investicije u infrastrukturi i to najvi┼íe u ceste. To je iz ekonomske teorije i prakse poznati model koji ima i neka karakteristika javnih radova. Ekonomska znanost je takav izlaz na te┼íke situacije podr┼żala, ali uz jasno upozorenje da je takvo rje┼íenje veoma ograni─Źenog, odnosno kratkog daha. U prvoj, kra─çoj fazi, zbog radova pove─çava se doma─ça proizvodnja, ali zbog uvozne ovisnosti, ne u vrijednosti tih radova. Nakon tog prvog, kra─çeg razvoja nastupa razdoblje otplate izgra─Ĺenih infrastrukturnih objekata. Prihodi za njihovu otplatu ovise o aktivnosti proizvodnih djelatnosti. Kako, zbog atipi─Źnog modela privre─Ĺivanja, nije bilo zna─Źajnijih ulaganja u proizvodne djelatnosti, otplata ulaganja u infrastrukturu pada na teret "starih" kapaciteta. Pove─çani su kapaciteti infrastrukture, a nisu pove─çani proizvodni kapaciteti koji koriste i otpla─çuju tu infrastrukturu. Struktura investicija udaljila se od optimalne. Struktura je bila pogre┼ína po vrsti (proizvodnja, infrastruktura, obrazovanje, kultura, sport) i prema prirodnoj ro─Źnosti povratka investicija. Ve─çi dio investicija treba otplatiti prije nego ti objekti zarade taj novac.

Mamci i zamke liberalnog kapitalizma

Brzo pobolj┼íavanje cestovne mre┼że, ┼íto je posebno pogodovalo razvoju turizma (to je svakako veoma dobro) bilo je pra─çeno takvim tempom rasta vanjskog duga da se on izjedna─Źio s bruto doma─çim proizvodom. Dogodilo se ono na ┼íto je ekonomska znanost od samog po─Źetka upozoravala. Na┼żalost, u dodatku ovoj te┼íkoj du┼żni─Źkoj situaciji, koja je sve vi┼íe i┼íla prema granici "du┼żni─Źkog ropstva", uslijedile su dodatne, da tako ka┼żemo uvezene pote┼íko─çe s naslova svjetske ekonomske krize.

U nizu problema koji ─çe se ve─ç na prvom koraku pojaviti posebnu va┼żnost ima onaj koji se odnosi na koncepciju i strategiju razvoja, a koje nema. Ono ┼íto je do sada parcijalno napravljeno nije dovoljno. Nova kvaliteta razvitka hrvatskog gospodarstva mora se temeljiti na takvom konceptu industrijalizacije koji u prvi plan stavlja, barem kao viziju, sve ve─çu ulogu novih tehnologija u rastu bruto doma─çeg proizvoda.

Padom socijalizma po─Źetkom devedesetih povijest kao da se definitivno priklonila liberalnom kapitalizmu ozna─Źuju─çi ga neospornim pobjednikom i univerzalnim modelom budu─çeg ure─Ĺenja svijeta. To je bio neki oblik konzervativne revolucije koja je prikazana kao povijesna nu┼żnost i koja ─çe snagom "nevidljive ruke" slobodnog tr┼żi┼íta osigurati narodima svijeta stabilnost, mir i blagostanje. Razvoj dru┼ítva (dr┼żave) shva─çen je kao op─ça privatizacija, liberalizacija i deregulacija, pri ─Źemu ─çe ekonomski rast nastupiti kao prirodni rezultat tr┼żi┼ínog automatizma. Hrvatska je prihvatila taj koncept ekonomskog razvoja, ali i kao politiku tranzicije. Trebalo je samo velikom brzinom provesti liberalizaciju, privatizaciju, deregulaciju i osigurati neovisnost sredi┼ínje banke i za par godina trebali smo se na─çi u dru┼ítvu blagostanja.

To se nije dogodilo i nije se moglo dogoditi, jer liberalni koncept je politi─Źka ideologija razvijenih, a ne ekonomska doktrina. Iza "nevidljive ruke" kod razvijenih zemalja uvijek postoji "nevidljiva" uloga dr┼żave koja se samo na svjetlu dana pojavi u razdobljima kriza, a u ostalim vremenima djeluje nevidljivo, ali sna┼żno u poticanju razvoja svoga gospodarstva kroz stvaranje novih, efikasnijih i konkurentnijih proizvoda. Tr┼żi┼íte ne stvara proizvode, ono je samo prostor za utakmicu izme─Ĺu proizvoda. Proizvodi se stvaraju u dru┼ítveno-gospodarskom sustavu koji organizira dr┼żava.

Hrvatska se, kao i ve─çina tranzicijskih zemalja, liberalizacijom izlo┼żila nepripremljena, puno pripremljenijoj i sna┼żnijoj konkurenciji razvijenih zemalja. Kroz liberalizaciju razvijene zemlje su preko svog razvijenog proizvodnog, kulturnog i organizacijskog potencijala unaprijed osigurale povla┼íten polo┼żaj u distribuciji svjetskog rasta i bogatstva, a njihovo bogatstvo se pove─çava kako se svjetska razmjena sve vi┼íe oblikuje prema njihovim mjerilima.

Hrvatska je prihvatila "ideologiju" makroekonomske stabilnosti, a sve ostalo je trebala rije┼íiti nevidljiva ruka. Takva politika je, radi neznanja i komoditeta politi─Źkih elita, usvojena i ona se provodi bez obzira na ve─ç svima jasno vidljive negativne posljedice. Nekriti─Źki je prihvatila neoliberalisti─Źki koncept. Nepripremljena otvorila se svijetu, bez restrukturiranja poduze─ça i bez reorganiziranja ekonomske uloge dr┼żave u skladu s novim okru┼żenjem. Osim toga, zbog odvajanja od biv┼íe dr┼żave u kojoj je bila regionalna ekonomija, Hrvatska nije napravila tranziciju iz regionalne u nacionalnu ekonomiju. Reprodukcijski lanci uspostavljeni u biv┼íoj dr┼żavi potrgani su osamostaljenjem Hrvatske. Mnoge proizvodnje nisu se mogle zapo─Źeti, a neke se nisu mogle zavr┼íiti, jer su pojedini dijelovi proizvodnog lanca ostali u drugim osamostaljenim dr┼żavama. Zbog toga je trebalo organizirati novo, nacionalno gospodarstvo ili barem njenu "jezgru". Me─Ĺutim, nije u─Źinjeno ni┼íta. To se o─Źekivalo od "nevidljive ruke". Tako neorganizirana i nepripremljena nacionalna ekonomija izlo┼żila se svjetskoj konkurenciji koja je jednostavno "pomela" hrvatsku proizvodnju.

Ne mo┼żemo dalje bez strategije industrijskog razvoja

Isto kao i Europska unija i sve "pametne" zemlje, Hrvatska treba izlazak iz krize i daljnji razvoj gospodarstva i dru┼ítva temeljiti na suvremenoj industrijalizaciji dr┼żave. Na razvoj suvremene industrije utje─Źe se industrijskom politikom. Industrijskom politikom ujedno se odgovara na temeljna pitanja ekonomije: ┼íto, kako i za koga proizvoditi. ┼áto proizvoditi odre─Ĺeno je raspolo┼żivim resursima i onima koji se pod optimalnim uvjetima mogu pribaviti. Kako proizvoditi, odre─Ĺuje tehnologija proizvodnje, obrazovanje i organizacija proizvodnje. Za koga proizvoditi odre─Ĺeno je strukturom tr┼żi┼íta.

Industrijska politika koristi kombinaciju mjera koje spadaju u fiskalnu, monetarnu, trgovinsku, tehnolo┼íku i obrazovnu politiku, politiku dohodaka, za┼ítite okoli┼ía i drugih politika. S industrijskom politikom treba uskladiti i dio organizacije dr┼żavne uprave, odnosno javnog sektora. Potpora ostvarivanju industrijske politike nalazi se u institucionalnoj infrastrukturi specijaliziranih instituta, agencija, zavoda, direkcija u okviru koji se pobolj┼íavaju postoje─çi i stvaraju novi proizvodi i djelatnosti.

Hrvatska cijelo vrijeme postojanja nema niti jasnu niti formaliziranu industrijsku politiku. To je jedan od razloga ┼íto nakon osamostaljenja nije uspjela izgraditi jezgru nacionalne privrede. Nu┼żnost izgradnje industrijske politike proizlazi iz ─Źinjenice da sve razvijene zemlje imaju strategiju industrijskog razvoja. Bit njihovih strategija je potpora razvoju industrija koje ─çe biti temeljne industrije 21. stolje─ça, a s druge strane je "ugodno" zatvaranje djelatnosti za koje utvrde da su izgubile komparativnu prednost. Drugi razlog je sve ve─ça slo┼żenost novih proizvoda u ─Źijoj proizvodnji sudjeluje sve vi┼íe razli─Źitih inputa proizvedenih u razli─Źitim djelatnostima s razli─Źitim tehnologijama. Te┼íko je o─Źekivati razvoj i kompatibilnost mno┼ítva razli─Źitih inputa spontano, zbog ─Źega se industrijskom politikom odre─Ĺuju smjerovi i standardi, osnivaju potporne institucije i osiguravaju financijske potpore djelatnostima koje ─çe ─Źiniti budu─çu strukturu gospodarstva. Sljede─çi razlog je proces globalizacije koja poja─Źava konkurencijsku utakmicu sa sve vi┼íe sudionika. Na globalnom tr┼żi┼ítu ne konkuriraju samo proizvodi, usluge i poduze─ça, nego i industrije, regije, dr┼żave i kontinenti. Svatko se u svom prostoru organizira kako bi bio efikasniji na globalnom tr┼żi┼ítu. Onaj tko se ne organizira, taj nema ┼íanse za uspjeh i razvoj.

Hrvatska je mala zemlja. Njen udio u svjetskoj ili europskoj proizvodnji je daleko ispod jedan posto. Samo iskori┼ítavanjem prirodnih resursa i polo┼żajne rente ne mo┼że se osigurati pristojan standard gra─Ĺanima. Apsolutne prednosti su premale da bi Hrvatska mogla ┼żivjeti od njih.

Komparativne prednosti kao osnovu konkurentskih prednosti na svjetskom tr┼żi┼ítu tek treba ste─çi. Komparativne prednosti u uvjetima globalizacije mogu se ste─çi obrazovanjem, suvremenim tehnologijama i organizacijom dr┼żave s jasnim ciljevima ┼íto, kako i za koga proizvoditi u narednih pedesetak godina. To je sadr┼żaj industrijske politike koje Hrvatska jo┼í nema.

Uz industrijsku politiku, ali ne samo uz industrijsku, blisko je vezana politika regionalnog razvoja. Naime, svaka djelatnost odvija se, ili se ┼żeli odvijati, u nekom dijelu zemlje, u nekoj regiji. Da bi to bilo mogu─çe, za svaku gospodarsku aktivnost treba izgraditi odgovaraju─çu gospodarsku fizi─Źku i institucionalnu infrastrukturu. Socijalna infrastruktura pove─çava kvalitetu ┼żivota, a time i kvalitetu osnovnog proizvodnog faktora, ljudskog kapitala. Politikom regionalnog razvitka bavi se izgradnjom gospodarske i socijalne, fizi─Źke i institucionalne infrastrukture. Njome se tako─Ĺer daje odgovor na pitanje gdje ─çe se proizvoditi i ┼żivjeti.

Primjenom odgovaraju─çom industrijske i regionalne politike proizvodnja u postoje─çim djelatnostima u Hrvatskoj mogla bi se kroz dugi niz godina pove─çavati stopama ve─çim od 5 posto godi┼ínje. Osnova za takvo pove─çanje su neiskori┼íteni raspolo┼żivi resursi, po─Źev┼íi od zemlje, ┼íuma, mineralnog i rudnog bogatstva do neiskori┼ítenih industrijskih kapaciteta, a prije svega ogromnog broja radno sposobnih, a nezaposlenih ljudi. Uz to treba imati na umu da na┼ía fizi─Źka infrastruktura mo┼że podr┼żati ve─ç sada dvostruko ve─çi bruto doma─çi proizvod nego ┼íto ga Hrvatska stvara.

prof. dr. Ljubo Jur─Źi─ç

Ovaj ─Źlanak dio je na┼íe publikacije "Perspektive". Cijelo izdanje pro─Źitajte na www.inicijativa.com.hr/publikacije