warning: Parameter 1 to profile_load_profile() expected to be a reference, value given in /home/inicijat/public_html/includes/module.inc on line 476.
Inovacijski kapaciteti (1)

Kojim putem sa začelja kolone

Europska komisija je u svojoj Strategiji 2020. predvidjela snažan zaokret prema ekonomiji temeljenoj na znanju i inovacijama. Slijedeći takvu stratešku orijentaciju EU treba realizirati nekoliko radikalnih zahvata da bi se njezino gospodarstvo pripremilo za žestoku konkurenciju s tradicionalnim rivalima: SAD-om, Japanom ali i sve brže rastućom Kinom. U Strategiji 2020. pod geslom: 'Europska unija sada mora preuzeti u ruke svoju budućnost' istaknuta su tri najvažnija europska prioriteta:

  • snažan rast: razvoj gospodarstva temeljenog na znanju i inovacijama;
  • održiv razvoj: promocija konkurentnijeg gospodarstva temeljenog na učinkovitosti i ekološkoj svijesti;
  • uravnotežen razvoj: održavanje visoke zaposlenosti, socijalne i teritorijalne kohezije.
  • Da bi se osigurao snažan, održiv i uravnotežen razvoj bit će potrebno ostvariti nekoliko vitalnih ciljeva:

  • postići zaposlenost od 75 posto za naraštaj od 20. do 64. godine
  • investirati 3 posto BDP-a u istraživanje i razvoj /R&D/
  • osigurati da najmanje 40 posto mladog naraštaja postigne obrazovanje trećeg stupnja.
  • Ostvarivanjem navedenih ciljeva u Europskoj uniji bilo bi, pored ostalog, stvoreno oko 3,5 milijuna novih radnih mjesta.

    Zašto smo izgubili dinamičnost?

    Hrvatska se priprema postati članicom Europske unije u 2013. godini. Kako će naša zemlja, prema svim izgledima, u idućem desetljeću dijeliti sudbinu ukupne EU, ostalo je vrlo malo vremena za ’hvatanje priključka’ na spomenute programe. Štoviše, naš inovacijski i razvojni kapacitet, a o tome je uglavnom riječ u Europskoj strategiji, vrlo je nizak. Niži nego u većini članica Unije i čak dosta slabiji nego znatno ranije.

    Kakav je stvarno naš inovacijski potencijal i što je potrebno napraviti da se, u razumnom roku, priključimo europskim naporima? Ponajprije treba razjasniti što je inovacijski potencijal neke zemlje. U literaturi se može pronaći mnogo različitih opisa tog razvojnog faktora. U ovom bismo prilogu prihvatili pojednostavljenu definiciju koja kaže da je inovacijski kapacitet neke zemlje njezina sposobnost da istražuje, pronalazi, stvara i proizvodi različite proizvode primjenjujući dostignuća suvremene znanosti. U sklop inovacijskog kapaciteta spada i sposobnost nacije da obnavlja i reproducira znanja, obrazovanjem mladog naraštaja koji treba biti osposobljen pratiti i primjenjivati suvremena znanja i tehnike.

    Prema ukupnom inovacijskom kapacitetu Hrvatska je u usporedbi s današnjim članicama Europske unije na ’začelju kolone’. Naime, lideri europskih inovacijskih napora svakako su zemlje tipa: Finska, Njemačka i Švicarska. Njih slijedi skupina ’umjerenih inovatora’, koju čine razvijene zemlje kao što su Francuska i Italija, a od tranzicijskih zemalja Češka i Slovenija. Na začelju te kolone jest Hrvatska, zajedno s Bugarskom, Rumunjskom, pa i Mađarskom. Iza našeg začelja dolaze sve ostale zemlje jugoistočne Europe, s kojima se, u ovome kontekstu, ne vrijedi uspoređivati.

    Zašto je Hrvatska na začelju, odnosno zašto je izgubila dinamizam koji je, kako je naglašeno, ranije bio izraženiji? Moglo bi se navesti mnogo različitih faktora našeg zaostajanja, pa ćemo se ograničiti na one najvažnije.

    Mizerna izdvajanja za istraživanja i razvoj

    Izdvajanje za R&D u Hrvatskoj danas iznosi oko 0,8 posto BDP-a i niže je nego nekoliko godina ranije kada je iznosilo 1,2 posto. Sve, naprednije zemlje povećavaju izdvajanja za ove namjene, a Hrvatska ih smanjuje. Zato smo sada izraženo zaostali za vodećim zemljama. Na primjer: Izrael izdvaja 4,75 posto BDP-a, Švedska 3,86 posto, Finska 3,43 posto, Njemacka 2,60 posto, a prosjek zemalja EU-a danas je oko 1,86 posto. Na začelju u EU-u, prema ovome pokazatelju jesu Mađarska, Poljska i, naravno, Bugarska i Rumunjska.

    Ukupna ulaganja u R&D

    Sljedeća karakteristika u hrvatskom inovacijskom lancu nepovoljan je raspored napora između javnog i privatnog /poslovnog/ sektora u financiranju R&D. Poslovni sektor, odnosno industrija, osigurava svega oko 35 posto od ukupnih sredstava za R&D, dok je u razvijenijem svijetu sasvim obrnut omjer. Tamo poslovni sektor osigurava prosječno oko 60-70 posto ukupnih ulaganja. Nadalje, ulaganja u istraživačko-razvojni rad u Hrvatskoj su, pored toga što su mala, raspršena na velik broj institucija i istraživackih projekata, dok je suvremena tendencija da se istraživačko-razvojni napori koncentriraju na strateškim pravcima i projektima. Imamo 26 istraživačkih instituta kojima je osnivač Republika Hrvatska, a oni ostvaruju svega 10 posto ukupnog prihoda iz suradnje s poslovnim sektorom. Istodobno, hrvatska sveučilišta ostvaruju svega 6 posto svojih prihoda iz takve suradnje.

    Ne postoji nacionalna strategija istraživanja i razvoja. Zato se ionako nedovoljna javna sredstva raspršuju na velik broj institucija kojima se, na taj način, osigurava ’hladni pogon’, odnosno plaće i osnovni materijalni troškovi. Istraživacki su projekti usitnjeni, ponajčešće nisu vitalni sa stanovišta dugoročnog razvoja, imamo malo istraživača, oprema u istraživačkim institucijama je nedostatna i zastarjela.

    U patentima nismo na začelju

    Naravno da opisani istraživački kapacitet zemlje ne može osigurati visoke učinke. Zato i prema rezultatima ulaganja u R&D znatno zaostajemo za razvijenijim zemljama. Ipak, prema broju prijavljenih patenata na milijun stanovnika Hrvatska ostvaruje bolje rezultate od Češke, Grčke, Slovačke, Poljske i, naravno, Bugarske i Rumunjske.

    Izvozna konkurentnost Hrvatske, kao jedan od bitnih ciljeva istraživačkog i razvojnog rada, posebno onoga u gospodarstvu, niža je od prosjeka skupine konkurentskih članica Europske Unije. To se može zorno vidjeti iz tablice koja pokazuje tehnološku strukturu našeg izvoza i relativne cijene, odnosno uvjete po kojima hrvatsko gospodarstvo plasira svoje proizvode na inozemna tržišta.

    Izvozna konkurentnost Hrvatske

    Posebno treba naglasiti slabljenje tehnološke strukture hrvatskog izvoza, koja je posljedica opće deindustrijalizacije zemlje, gubitka znatnog dijela izvozne industrije i niskog ulaganja u istraživanje i modernizaciju postojećih kapaciteta.

    Nužna dugoročna strategija

    Moglo bi se govoriti o još nekim nepovoljnim aspektima i stanju inovacijskog potencijala zemlje. Umjesto toga, pokušat cemo sugerirati nekoliko mjera koje bi trebale voditi u pravcu promjene sadašnje situacije. Ulaganje u R&D i politika razvoja inovacijskog potencijala moraju biti trajna orijentacija svake zemlje koja se želi modernizirati i napredovati. Zato je prva radikalna odluka koju Hrvatska mora donijeti izradba strategije tehnološkog razvoja i unaprjeđenja istraživackog i razvojnog rada. Ta strategija mora biti dugoročnog karaktera, koja će se stalno dograđivati u skladu s razvojem u svijetu. Različite razvojne strategije za razvoj inovacijskog potencijala donošene su i ranije. Međutim, njihova realizacija nikada nije dala očekivane rezultate jer nije bilo potrebne odlučnosti da se dovoljno uloži u razvoj inovacijskog potencijala i vrednuju ostvareni rezultati.

    Sljedeća kapitalna odluka morala bi biti povećanje izdvajanja za R&D na najmanje 2 posto u 2015. i 3 posto BDP-a u 2020. godini. Tako bismo se uključili u prosječnu dinamiku povećanja ulaganja koju si je zadala Europska Unija. Istina, ni tim povećanjem ne bismo mogli nadoknaditi ogromno zaostajanje za naprednijim zemljama, ali bismo barem počeli umanjivati postojeći jaz. Kao daljnja mjera na ovome planu, moralo bi se povećati ulaganje poslovnog sektora i poboljšati suradnju između istraživačkih institucija, sveučilišta i poslovnog sektora, odnosno industrije.

    Posebno zanemarene prirodne znanosti

    Trajno se mora poboljšavati obrazovni proces i povećavati broj studenata, a posebno u prirodnim znanostima i tehnologiji. Sadašnji udio diplomiranih studenata u prirodnim znanostima i tehnologiji u Hrvatskoj iznosi 5,6 na 1000 stanovnika /za naraštaj od 20–29 godina, dok je europski prosjek 13, a planira se povećati na 18 diplomiranih. Projekt poboljšanja obrazovnog procesa i postupna promjena strukture upisanih dugoročan je proces i u skladu je s namjerama koje se sada predlažu novim zakonima o znanosti.

    Promjene postojećih trendova u razvoju inovacijskog potencijala naše zemlje moći će se postici ne samo povećanim ulaganjima nego poduzimanjem niza drugih mjera. Među njima bi svakako trebalo spomenuti formiranje posebnog /državnog/ fonda za bazični R&D, pojačano korištenje sredstava EU-a, koncentraciju ulaganja na strateške ciljeve i projekte, poboljšavanje komercijalizacije tehnoloških rješenja i know-howa, formiranje tvrtki temeljenih na znanju i inovacijama, porezno poticanje uvoza moderne opreme i znanja i formiranje fondova investicijskog kapitala.

    Sve spomenuto govori u prilog zaključku da moramo imati promišljenu, dugoročnu strategiju razvoja inovacijskog potencijala. Taj razvojni sklop ne može dati rezultate na temelju ad hoc i kratkoročnih rješenja i odluka niti može napredovati na improvizacijama. Mora postojati trajna odluka svih odgovarajućih faktora u zemlji da Hrvatsku treba razvijati kao modernu i tehnološki naprednu. A za takav razvoj imamo uvjete i mogućnosti.

    dr. sc. Žarko Primorac

    Ovaj članak dio je naše publikacije "Perspektive". Cijelo izdanje pročitajte na www.inicijativa.com.hr/publikacije