warning: Parameter 1 to profile_load_profile() expected to be a reference, value given in /home/inicijat/public_html/includes/module.inc on line 476.
Izvoz: Ključna riječ

Revitalizacijom izvoza u oporavak gospodarstva

Proljetos je hrvatska vlada usvojila Program mjera za izlazak iz recesije i ekonomski oporavak zemlje. Sam dokument je koncipiran kao skup mjera i projekata, koje se moraju poduzeti radi oživljavanja privredne aktivnosti i smanjivanja javne potrošnje. Program predviđa i niz konkretnih mjera koje bi trebale doprinijeti povećanju konkurentnosti gospodarstva, poboljšavanju investicijske klime, smanjivanju nelikvidnosti i povećavanju zapošljavanja, a sve u cilju oživljavanja ekonomske aktivnosti i savladavanja recesije.

Bilo je krajnje vrijeme za donošenje ovakvog Programa, jer je gospodarstvo pokazivalo sve više znakova ’zamora’, opadanja dinamike poslovne aktivnosti, koji su posljedica poremećene ekonomske strukture, prevelike javne potrošnje i nekonkurentnosti izvoza. Posebno upozoravajuća je bila 2009., u kojoj je ostvarena negativna stopa rasta BDP-a za 5,8%, industrijske proizvodnje za 9,2%, prometa u trgovini za 15,3%, izvoza za 22%, uvoza za 26%. Unatoć izrazito negativnim pokazateljima poslovanja realnog sektora, javna potrošnja je čak porasla za 3% u odnosu na 2008.

Osnovne ciljeve Programa mogli bismo rangirati sljedećim redom: smanjiti javnu potrošnju, povećati konkurentnost privrede i poboljšati poslovni ambijent. Takvo rangiranje prioriteta je donekle prihvatljivo, jer je javna potrošnja na svim nivoima društvene organizacije nadilazila realne mogućnosti. Uostalom i druge zemlje, koje provode programe oporavka od krize, u prvi plan stavljaju smanjivanje javnog sektora. Tome smo svjedoci, baš u ovo vrijeme, jer vodeće članice Europske Unije, nakon grčkog debakla i opasnosti koje su se nadvile nad drugim zemljama i samim eurom, poduzimaju energične mjere za smanjivanje fiskalnih tereta i deficita.

Negativni pokazatelji

Sada, po isteku 2010., možemo rezimirati učinke Programa gospodarskog oporavka u ovoj godini. U cjelini gledano rezultati su prilično skromni. Hrvatska je, izgleda, jedina zemlja u okruženju koja se ’muči’ sa stopom ekonomskog rasta. Istina, nedavno je objavljeno da je stopa rasta BDP-a, za treće tromjesečje, prešla u pozitivnu zonu vrlo skroman rast od 0,2%, što je izazvalo tračak optimizma, posebno u Vladinim krugovima. Poduzetnici i ekonomisti, odnosno većina njih, prilično su oprezni, jer se nisu poboljšali temeljni pokazatelji od kojih zavisi agregatni rast BDP-a. Tako, investicije i dalje bilježe visoku negativnu stopu procjena za 2010. je – 11%/, industrijska proizvodnja je promjenjiva, nezaposlenost raste. Usvojen je državni proračun za narednu godinu s visokim planiranim deficitom, pa će se država morati ponovo zaduživati, što će dalje opterećivati potrošnju. Proračunom nije predviđena nužna preraspodjela državnih troškova, nego je nastavljeno s gotovo istovjetnom strukturom rashoda. Istina, zapažena su neka poboljšanja u vanjsko-ekonomskim odnosima: izvoz je, u odnosu na isto razdoblje prošle godine, porastao 13,5%, a uvoz smanjen 3,6%.

Za savladavanje depresije u hrvatskom gospodarstvu na dugi rok morat će se poduzimati radikalniji zahvati od predviđenih. Vlada će se teško upustiti u radikalnije reforme u ovoj godini. Jedan od sektora koji je vrlo značajan za oživljavanje ekonomske aktivnosti i dugoročni pozitivan razvoj, a u Programu nije dovoljno apostrofiran, je izvoz i ukupna vanjsko-ekonomska razmjena. Program je temeljen na pretpostavci da će se poboljšavanjem konkurentnosti, smanjivanjem javne potrošnje i društvenih troškova, kao i poboljšavanjem opće ekonomske situacije, oživjeti i povećati izvoz i popraviti vanjskoekonomski saldo. To posredno doprinosi povećavanju izvoza i poboljšavanju vanjsko-ekonomske ravnoteže. Ali mora se imati u vidu još dosta relevantnih momenata.

Usluge „retuširaju” izvoznu krvnu sliku

Hrvatska je, kao malo i otvoreno gospodarstvo, izrazito upućena na izvoz i što veće uključivanje u međunarodnu podjelu rada. Izvoziti se mora radi zarađivanja deviza, zapošljavanja domaće industrije, aktiviranja poljoprivrede, povećavanja turističkih prihoda, znatnije uključenosti u međunarodne ekonomske odnose, praćenja tehnološkog napretka u svijetu. Izvoziti se mora i radi toga što je izvoz jedini kanal putem kojega domaća privreda prima pozitivne povratne pritiske da bi postala modernija, konkurentnija i produktivnija.

Nažalost, hrvatski izvoz, posljednjih petnaestak godina, je u najmanju ruku stagnantan. Robni izvoz je vrlo usporeno rastao i njegov je udio u BDP-u smanjen u prošloj godini, na samo oko 16,5%. Istovremeno, udio robnog izvoza u bruto društvenom proizvodu nekih zemalja, s kojima se obično uspoređujemo - kao što su Poljska i Bugarska i Rumunjska - kreće se između 30 do 40%, Slovenije blizu 50%, a Češke, Slovačke i Mađarske preko 60%. Samo bi ova usporedba bila dovoljna da upozori na opasno zaostajanje hrvatskog izvoza. Kao protuteza, često se ističe da je deficit robnog izvoza kompenziran visokim udjelom usluga u ukupnom hrvatskom izvozu. To je djelomično točno, jer Hrvatska ima relativno bolje razvijen sektor usluga, u kojem dominira turizam. Da u tom pogledu bolje stojimo pokazuje podatak da je udio izvoza usluga u BDP-u Hrvatske u 2009. iznosilo blizu 20%, dok je u svim spomenutim zemljama taj odnos znatno nepovoljniji. Međutim, Hrvatska ukupna pozicija (prema udjelu robnog i nerobnog izvoza u BDP-u) daleko je slabija. Ilustracije radi navodimo slijedeće podatke: udio ukupnog izvoza u BDP-u Hrvatske iznosio je oko 37%, a Slovenije, Češke, Slovačke, Mađarske između 60% i 80%. Dakle, prema ovom pokazatelju bolje rezultate ostvarujemo samo od Rumunjske i Srbije.

Europa prihvaća samo najkvalitetnije

Geografska usmjerenost hrvatskog izvoza je, također, nepovoljna. Robni izvoz u Europsku uniju, kao vrlo konkurentno tržište, predstavlja (u 2009. godini) samo oko 58% od ukupnog izvoza. Istovremeno, na isto tržište Rumunjska izvozi 76,3%, Slovenija 68,3%, Mađarska 78,4%, Slovačka 81,4%, a Češka čitavih 85,4%, od njihova ukupnog izvoza. Ostatak hrvatskog izvoza usmjeren je prema zemljama CEFTA (19,1%), a od toga prema Bosni i Hercegovini 12 - 15%. Ostalih, oko dvadesetak posto izvoza orijentirano je na tržišta zemalja u razvoju. Izvjestan izvoz ostvaruje se i prema SAD-u, a zahvaljujući izvozu sirove tune, i prema Japanu.

Nema sumnje da je geografska usmjerenost izvoza posljedica njegove strukture, odnosno sastava roba koje hrvatsko gospodarstvo može ponuditi pod konkurentskim uvjetima. Na europsko tržište mogu se izvoziti samo visoko konkurentni i tehnološki napredni proizvodi ili rijetke sirovine. A naš robni izvoz ne odlikuje osobito povoljna tehnološka struktura. U 2007. godini izvozili smo 43,4% proizvoda niske tehnološke složenosti, 28,4% proizvoda srednje niske složenosti, 24,9% proizvoda srednje visoke složenosti i svega 3,3% proizvoda visoke složenosti. Zanimljivo je da je tehnološka struktura sadašnjeg hrvatskog izvoza nepovoljnija od onog od prije dvadesetak godina. Hrvatska je, prema klasifikaciji izvoznih proizvoda iz 1987. godine, izvozila 65,7% visoke obrade, 28,1% obične obrade i 7,2% neobrađenih proizvoda. Navedeni podaci nedvojbeno pokazuju da smo, prije više od dvadeset godina izvozili upravo onoliko proizvoda visoke obrade, koliko se danas izvozi proizvoda srednje i niske složenosti. Ne treba bolji indikator o tehnološkom zaostajanju hrvatskog izvoza, odnosno niskom stupnju modernosti industrije, koja je i dalje najveći izvoznik.

Hrvatska ima visok inozemni dug, koji iznosi oko 100% BDP-a. Premda se radi o vrlo visokoj zaduženosti, mi smo najzaduženija zemlja u tranzicijskom krugu. Međutim, kada se usporedi vanjski dug veličinom izvoza pojedine zemlje, Hrvatska ima najnepovoljnije odnose i u tom pogledu: naš vanjski dug je 5,87 puta veći od robnog izvoza, a 2,75 puta od ukupnog izvoza zemlje.

Tehnološka struktura hrvatskog izvoza
Dugovno breme u „crvenoj zoni“

Slična je situacija kada usporedimo dospjele otplate inozemnih kredita prema izvozu. U prošloj godini odnos dospjelih obveza po vanjskom dugu bio je veći od ukupnog robnog izvoza /130%/, dok je taj odnos u drugim zemljama izgledao ovako: Mađarska 26%, Poljska 33%, Rumunjska 151%, Srbija 96%. I prema ovome pokazatelju samo Rumunjska ima nepovoljnije odnose. Iz ovih jednostavnih podataka može se zaključiti da Hrvatska mora ostvarivati povećan devizni priljev da bi održala vanjsku ekonomsku stabilnost. Do sada je vanjska financijska stabilnost održavana uz cijenu porasta vanjskog duga - svake godine za nekoliko milijardi eura. Ubrzani rast vanjskog duga je nešto usporen u prvom dijelu ove godine, ali se tendencija nije promijenila, niti su nestali /dugoročno gledano/ razlozi za njegov daljnji rast. Rast vanjskog duga zemlje nije najzdravija tendencija, posebno u sadašnjim, nestabilnim uvjetima na svjetskom financijskom tržištu. Budući da se Hrvatska i dalje mora zaduživati radi održavanja, makar i niže javne potrošnje, zatim investicijske aktivnosti i obnavljanja dospjelih otplata postojećih kredita, postavlja se pitanje gdje je ’zdrava’ granica vanjskog zaduživanja. Nužno je znati tu granicu, budući da je vanjski dug ušao u ’crvenu zonu’, a uvjeti vanjskog zaduživanja se pogoršavaju. Zato je praktično predvidivo da će troškovi obnavljanja vanjskih obveza rasti, da će se povećavati odljev domaće akumulacije za plaćanje kamata, da će inozemni investitori u hrvatske banke i poduzeća sve više transferirati dividende u inozemstvo, umjesto reinvestiranja u domaću privredu. Sve to povećava ukupnu izloženost zemlje na vanjske šokove, znatno otežava vanjsko-ekonomsku situaciju.

Hrvatska mora povećati svoj izvoz i radi skladnijeg razvoja svoje ekonomije, postupne reindustrijalizacije zemlje i povećanog zapošljavanja. Tome, naravno treba dodati onaj, već spomenuti, važni činilac: izvoz je glavni kanal putem koga usvajamo suvremena dostignuća u svjetskoj privredi, kako u materijalnoj proizvodnji, istraživačko razvojnom radu ili metodama upravljanja poslovnim procesima. Izvoz je, nadalje, glavni oblik za integraciju našeg gospodarstva u svjetske ekonomske procese i zauzimanje one proizvodne niše na svjetskom tržištu u kojoj imamo komparativne prednosti. Iako mala zemlja, s malim gospodarstvom, Hrvatska takve prednosti ima, posebno u sektoru usluga, ne samo turizma.

Povećati izvoz nije jednostavno posebno u našim uvjetima kada je gospodarstvo postalo nekonkurentno, radi zanemarivanja izvozne politike u posljednja dva desetljeća. Svijet nije gladan robe i veoma je teško ponovno osvojiti neka tržišta na kojima je hrvatska industrija imala zavidnu poziciju. U uvjetima recesije sve druge zemlje usvajaju agresivnu izvoznu politiku i potiču svoj izvoz. Američki predsjednik Obama je u svom ovogodišnjem govoru o stanju nacije rekao da SAD moraju udvostručiti izvoz u narednih pet godina. Pored SAD-a i druge velike zemlje kao Kina, Njemačka, Francuska, ali i sve druge, usvajaju agresivnije izvozne strategije. To svakako ne olakšava našu poziciju.

Ipak, pored svih teškoća i Hrvatska mora usvojiti aktivniju izvoznu politiku. Posebno se treba orijentirati prema proizvodnji za izvoz u sektorima gdje imamo komparativne prednosti. Da bi ubrzala revitalizaciju i razvoj izvoznog sektora, Hrvatska mora postati atraktivnija za inozemna ulaganja. To je najsigurniji put za pokretanje nove proizvodnje, preuzimanje modernih tehnologija, osiguravanje tržišta i novih izvora financiranja. Da bi se ostvario porast inozemnih ulaganja, koja su također znatno smanjena u prošloj godini, mora se poboljšati društvena konkurentnost, ukloniti administrativne zapreke, poboljšati pravni sustav, unaprijediti porezni sustav. Skori ulazak Hrvatske u Europsku uniju ubrzat će ove procese i popraviti naše dugoročne izglede i, time, smanjiti rizike.

Bez jačanja izvoznog sektora i povećanja izvoza teško će se svladati sadašnja ekonomska depresija, ’uhvatiti’ zadovoljavajući ritam privredne aktivnosti, pospješiti nova zapošljavanja i osigurati sredstva za otplatu visokog inozemnog duga. Hrvatska ima potencijale za poboljšavanje svoga izvoza, posebno u sektorima visokokvalitetnih usluga, turizma, prometa, zatim proizvodnji i preradi poljoprivrednih proizvoda, elektro-industriji, preradi metala i drveta, proizvodnji mehaničkih komponenti, kemijskoj industriji, proizvodnji određenog segmenta vojne opreme i drugog.

Hrvatska mora mijenjati dosadašnji odnos prema izvozu. Zato nije dobro da izvoz, kao uvjet i potencijal za izlazak iz recesije, nije serioznije analiziran u Programu gospodarskog oporavka. U samom Programu se o izvozu vrlo malo direktno govori, osim u kontekstu općih mjera, koje se posredno odražavaju i na izvoz. Ali to neće biti dovoljno, pa će trebati puno više programa, znanja, sredstava i vremena da bi se ’probudila’ dugo godina zanemarivana izvozna aktivnost. Zbog toga snažno preporučujemo da IZVOZ postane ključna riječ u svim programima ekonomskog oporavka i razvoja Hrvatske u narednim godinama, pa i desetljećima.

dr. sc. Žarko Primorac

Ovaj članak dio je naše publikacije "Perspektive". Cijelo izdanje pročitajte na www.inicijativa.com.hr/publikacije