warning: Parameter 1 to profile_load_profile() expected to be a reference, value given in /home/inicijat/public_html/includes/module.inc on line 476.
Hrvatska 2011.

U procjepu očekivanja i mogućnosti

Pred nama je još jedna teška godina. Hrvatska će se u 2011. susresti s brojnim političkim, gospodarskim i socijalnim problemima. Iako i vlada i oporba oskudijevaju s idejama za izradu strateškog razvojnog okvira, konačno prevladava svijest da moramo mijenjati postojeći ekonomski model i da samo uz ozbiljne reforme i rezove u društvenoj potrošnji možemo tražiti manevarski prostor za oporavak i naznake napretka.

Hrvatski gospodarstvenici rangirali su prioritete za izlazak iz krize: za oporavak su nam nužni smanjivanje državne administracije, rješavanje nelikvidnosti, strana ulaganja, manji porezi i doprinosi te povoljniji poduzetnički krediti. Važno mjesto ima i zahtjev za ograničavanjem trajanja sudskih postupaka kod stečaja.

Pokušat ću u 10 točaka osvijetliti posebno neuralgične točke hrvatskog gospodarstva s ocjenom realnih mogućnosti da se u tom pogledu nešto bitno promijeni.

1. Završetak pregovora oko pristupa Europskoj uniji

Cilj: Do kraja 2010. zatvoreno je 28 poglavlja. Očekuje se da će preostala biti dovršena u prvim mjesecima 2011. i da ćemo sredinom te godine konačno potpisati ugovor o pristupu te započeti proces ratifikacije.

Realnost: Završetak pregovora nedovojbeno je u fokusu Vlade. Na proces završetka svakako će utjecati okončanje procesa privatizacije i rekonstrukcije hrvatske brodogradnje, što nije ostvareno u predviđenom roku i može biti kamen smutnje u završnoj fazi. Naime, taj proces nije vezan samo uz približavanje EU, već na njega utječe ukupni industrijski oporavak zemlje, povećanje izvoza i rast BDP-a. Rasplet te priče bit će vidljiviji u 2011. jer će se i dosad izdana potpora tom sektoru iz implicitnih jamstava prebaciti u državni dug koji bi prema procjenama ekonomskih stručnjaka mogao dosegnuti 3,5 posto BDP-a.

2. Pravosuđe i borba protiv korupcije

Cilj: Nastavak borbe protiv korupcije i njezina eliminacija iz sfere politike i gospodarstva. Borba protiv korupcije i jačanje institucija pravne države ostaju trajan prioritet.

Realnost: Korupcijska hobotnica zahvatila je sve pore života, ne samo u politici i gospodarstvu. Trebat će dugoročno otklanjati nepovoljne posljedice takve politike, koja će svoju vjerodostojnost dobiti tek jasnim, transparentnim sudskim procesima i presudama.

U 2011. će se, nadamo se, taj proces oblikovati u stalnu praksu, koja će u samom korjenu sasjeći svaki ozbiljniji pokušaj korupcije, financijske prijevare i prakse da se profit i uspjesi privatiziraju, a problermi socijaliziraju na teret poreznih obveznika. Društveni mehanizmi moraju se uskladiti s tim, ali ne na represivnim osnovama, nego društvenom prevencijom koja neće omogućavati takvo ponašanje. To ujedno pretpostavlja pročišćavanje političkog, gospodarskog i društvenog korpusa u kojem ne bi smjelo biti manevarskog prostora za sve one koji su se ogriješili o etička načela društvenog ponašanja. To traži i novu političku i gospodarsku elitu, koja bi trebala doći do izražaja već na prvim stranačkim izborima.

3. Proračun i rebalans

Cilj: Stav je Vlade da prihvaćeni Proračun za 2011. mora ostati u okvirima koji su zacrtani i da ne smije doći do probijanja predviđenih rashoda.

Realnost: Iako je pri slaganju Proračuna za 2011. bilo ozbiljnih pokušaja da se učine snažni rezovi u smanjivanju javne potrošnje, to se nije dogodilo. Činjenica jest da je 87 posto Proračuna zadano prethodnim odlukama i da na rashodovnoj strani nema puno manevarskog prostora za daljnje smanjivanje osim ako se Vlada i Sabor ne odluče za smanjivanje određenih socijalnih davanja. Dodamo li tome novi Zakon o fiskalnoj odgovornosti, taj se manevarski prostor još bitno sužava.

Praksa, međutim, govori suprotno: sindikati se ne mire s ukidanjem božićnice, regresa i odlukom da se ne povećavaju osnovice za plaće u 2011. Najavljeni su i pregovori o promjenama u mirovinskoj reformi.

Ekonomski analitičari očekuju da će Proračun već u prvim mjesecima 2011. biti izvrgnut traženjima njegovog preslagivanja. Upozoravaju da se previše bavimo rashodovnom, a puno premalo prihodovnom stranom. Mnogi primjeri pokazuju da nema čvrste disicipline u plaćanju obveza (što Ministarstvo financija prešutno, volonterski, dozvoljava nekim velikim poduzećima ), i što se prešutno, opet volonterski, otpisuju obveze plaćanja PDV-a.

Opasnost se krije u činjenici da je najmanji pomak učinjen u javnim i državnim poduzećima, koja su i osnovni nositelj neracionalnog ponašanja i raspolaganja sredstvima iz Proračuna. Očito je da mehanizmi kontrole profitabilnosti tih poduzeća ne zadovoljavaju i da je tu stalno otvoreni ventil za poremećaje u državnim i društvenim financijama. Kapacitete poreznih uprava treba usmjeriti na borbu protiv porezne utaje i bolju kontrolu naplate poreza.

Praksa će pokazati u kojoj mjeri promjene sustava poreza na dohodak utječu na nužne promjene u ponašanju lokalne uprave i samouprave. Politika poslovanja javnih i državnih tvrtki morala bi slijediti politiku zacrtanu na razini Proračuna o nepovećavanju tekućih troškova ili mase plaća. Opću razinu učinkovitosti opredijelit će i kvalitetnije, pravednije usmjeravanje socijalnih transfera.

Konačno, treba otvoreno reći da samo rast zaposlenosti jamči održivost Proračuna.

4. Problemi zapošljavanja i porasta nezaposlenosti

Cilj: Vlada će pokušati proaktivnom politikom osigurati nova radna mjesta. Zadatak je smanjiti ukupnu stopu nezaposlenosti.

Realnost: krajem 2010. broj nezaposlenih se približio rekordnim pokazateljima s najavama da će se u prvim mjesecima 2011. taj broj dalje povećavati. U rujnu 2010. radilo je u pravnim osobama 1,422.536 osoba što je 70,8 tisuća manje nego 2009, odnosno 151 tisuća manje nego 2008. Ujedno je povećana stopa registrirane nezaposlenosti.

Činjenica je da Hrvatska ima otprilike 3,7 milijuna radno sposobnog stanovništva, a da je samo 48 posto aktivno uključeno. U prerađivačkoj industriji, nositelju gospodarskog razvoja Hrvatske, 1990. godine bilo je zaposleno 560.000 ljudi, a u listopadu 2010 - tek 210.000. Znači, izgubljeno je 350.000 radnih mjesta.

Godinama bilježimo rast zaposlenosti samo u nekim uslužnim djelatnostim i u javnom sektoru. Očito je da financijske usluge, trgovina, građevinarstvo i turizam ne mogu apsorbirati armiju nezaposlenih na burzama ili priljev novih radnika.

Struktura nezaposlenih na burzama pokazuje brojne slabosti ukupnog obrazovnog sustava, jer odgajamo kadrove koji nemaju realnu perspektivu. Istodobno nedostaju kvalificirani radnici, posebno specijalisti za određena područja, što bi se moglo pokazati kobnim u slučaju da se opredijelimo za novi proces industrijalizacije.

Procesi prekvalifikacije teku sporo i neujednačeno. Posljednje ankete pokazuju da više od 50 posto anketiranih tvrtki (Poslovna očekivanja „Privrednog vjesnika”) namjerava u 2011. smanjiti broj zaposlenih, što situaciju oko novog zapošljavanja samo pogoršava. U svakom slučaju, izostaju konkretne mjere koje osiguravaju povećanje domaće proizvodnje i zaustavljanje rasta nezaposlenosti. Dodamo li tome tromost tržišta rada realno je očekivati da će se u 2011. broj nezaposlenih dalje povećavati.

Tu je i nadalje neriješeno pitanje rigidnog radnog zakonodavstva, neprilagođenog zahtjevima suvremenih gospodarskih kretanja i postojećoj strukturi gospodarstva i zaposlenih. Socijalni partneri teško dolaze do bilo kakvog sporazuma, a vrijeme neumitno teče.

5. Nelikvidnost

Cilj: Konsolidacija financijskog sektora i smanjenje bauka nelikvidnosti, koji ozbiljno ugrožava egzistenciju velikoga broja tvrtki i stotine tisuća zaposlenih.

Realnost: Nastavlja se trend rasta nepodmirenih naloga za plaćanje. U 2010. ukupna vrijednost tih naloga premašila je 33,6 milijardi kuna, od čega na pravne osobe otpada 27,6 milijardi, a na obrtnike 6,0 milijardi kuna. Prema rujnu 2009. to je porast od 39,4 posto. U međuvremenu su nepodmireni nalozi premašili 35 milijardi kuna.

Nepodmirene obveze registrirane su kod 31.505 pravnih osoba. Krajem rujna zabilježeno je 40.576 insolventnih obrtnika. Pogoršava se i stanje po danima ročnosti.

Nema realnih mogućnosti da se stanje ubrzo izmijeni usprkos namjeri da se rokovi naplate svedu na razdoblje od 60 dana. Jedan od najvećih problema je raširenost ’kulture’ neplaćanja što pogađa sve kompanije, bez obzira na njihovu veličinu. U povoljnoj poziciji su samo monopolne kompanije. Da bismo riješili taj problem moramo uvesti nultu stopu tolerancije na nelikvidnost te slijediti europsku smjernicu za kašnjenje s plaćanjem. Ona uključuje oštre sankcije bez kojih očito nema pomaka.

6. Rast društvenog bruto proizvoda

Cilj: Povećati BDP za 1,5 posto. Uz pretpostavku da će se ostvariti zacrtani plan ulaganja i započeti novi investicijski ciklus moglo bi se očekivati i brži rast.

Realnost: Istina, nakon razdoblja od šest nepovoljnih tromjesečja u trećem smo kvartalu 2010. zabilježili rast BDP-a od skromnih 0,2 posto. No, u listopadu je industrijska proizvodnja pala čak 4,5 posto, a na godišnjoj razini bilježimo pad od 1,6 posto. Analitičari smatraju da će posljednje tromjesečje 2010. zabilježiti nepovoljni predznak, što dovodi u pitanje cijelu koncepciju Vlade u pogledu rasta BDP-a.

Bitno je, međutim, napomenuti da ovako niska stopa rasta BDP-a – ako se i ostvari – nije dovoljna da podmiri servisiranje inozemnog duga, koji se u 2011. penje na više od 9 milijardi eura, a računa se i na dvije milijarde proračunskog deficita. To znači da nam prijeti novi val inozemnog zaduživanja, koji sada iznosi oko 45 milijardi eura. Posebna je opasnost da se novo zaduživanje i dalje koristi za podmirenje dugova i unutarnju potrošnju, a ne za razvojne ciljeve i novu proizvodnju.

Upitno je hoće li se ostvariti program investicija koji je najavila Vlada; upitna je dinamika ostvarenja; upitno je u kojoj će se mjeri strani i domaći kapital usmjeravati na te investicije.

Zaokret prema snažnoj investicijskoj politici jedina je realna poluga koja bi mogla bitnije promijeniti stanje u hrvatskom gospodarstvu. Otvoreno je pitanje kako će se Vlada postaviti prema državnim projektima odnosno hoće li ih pokrenuti u smislu da se definira što financirati iz javnih izvora, a što eventualno prepustiti privatnom sektoru. Isto tako, važno je osigurati veću propusnu moć za privatne investicije, kojih ima, uz ozbiljnije rušenje raznih administrativnih barijera koje to stalno koče, posebno na lokalnim razinama.

Prema vijestima koje stižu iz Hrvatske udruge poslodavaca vrijednost zakočenih investicija iznosi više stotina milijuna eura.

7. Izvozna orijentacija

Cilj: Nastavak povoljnih trendova u robnoj razmjeni s inozemstvom, uz primjereno smanjenje uvoza i ublažavanje deficita vanjskotrgovinske bilance.

Realnost: Vrijednost izvoza je u prvih devet mjeseci 2010. porasla za 13,5 posto, uvoz je smanjen za 3,6 posto, a robni deficit za visokih 20,1 posto. Pretvoreno u brojke, to znači da nam je robni deficit za navedeno vrijeme iznosio 34.153 milijuna HRK. Godinu dana ranije, za isto razdoblje, iznosio je 42.747 milijuna kuna, a 2008., opet za isto razdoblje, čak 62.912 milijuna kuna.

Razdoblje od 2000. do 2008. karakterizira dvostruko brži rast uvoza od izvoza: uvoz je u to vrijeme povećan 84,8 milijardi kuna, a izvoz istodobno samo 32,4 milijarde. Posljedica takvog odnosa je stalna prisutnost znatne supstitucije domaće proizvodnje inozemnom, nastavak procesa deindustrijalizacije, koja traje već dva desetljeća, kao i sve manja količina i vrsta robe za izvoz. Dodajmo tome da je najveći doprinos vrijednosti robnog izvoza dolazio od brodogradnje i izvoza strojeva i uređaja, izvoza naftnih derivata, izvoza hrane i pića te izvoza električnih strojeva i aparata.

Do zaokreta dolazi u 2009. Sveopća kriza uzrokuje pad unutarnje i vanjske potražnje, a time se znatnije smanjuje opseg robne razmjene odnosno bilježi se pad vrijednosti izvoza i uvoza. Vrijednost robnog izvoza RH smanjena je za 20,3 posto, pri čemu je najveći pad zabilježen kod ostalih prometnih sredstava. Vrijednost robnog uvoza smanjena je na godišnjoj razini 25,7 posto, što je prvo međugodišnje smanjenje uvoza nakon 1998. godine.

Trendovi kretanja vanjskotrgovinske robne razmjene odraz su nepovoljnih kretanja agregatne potražnje, ali i ukupnog stanja hrvatskog gospodarstva, napose industrije. Realni sektor nije u posljednjim desetljećima restrukturiran, pa razina njegove konkurentnosti i učinkovitosti ostaje niskom. Zbog takvog stanja hrvatsko je gospodarstvo pokazalo visoku osjetljivost na poremećene globalne tokove te nisku sposobnost prilagodbe novonastaloj situaciji na svjetskim tržištima. Bitne značajke takvih kretanja bilježimo i u 2010. gdje najveći utjecaj na pozitivne trendove i rast izvoza imaju brodogradnja te izvoz naftnih derivata. Bez toga dijela izvoza gotovo da i nema povećanja u odnosu na prethodnu godinu.

Teško je očekivati da će se u 2011. slika bitno mijenjati. Hrvatska jednostavno nema dovoljno kvalitetnih proizvoda za izvoz, a tehničko-tehnološka struktura izvoza u stalnom je opadanju. Anketa Poslovna očekivanja pokazuje da prerađivačka industrija planira približno jednak ili malo veći izvoz, što upućuje samo na nešto povoljniju pokrivenost uvoza izvozom, ali ne i na radikalniji stav gospodarskih subjekata prema izvozu.

Konačno, lista 100 vodećih hrvatskih izvoznika ukazuje na dvije nepovoljne činjenice. Prva, preuska je lepeza zemalja u koje izvozimo, sa snažnom orijentacijom na samo neke zemlje EU (Italija, Njemačka, Austrija, Slovenija, Francuska). Druga se odnosi na činjenicu da nam stota najuspješnija tvrtka u izvozu ostvaruje promet od samo 136,7 milijuna kuna. Među šest najvećih su domaća brodogradilišta (Uljanik, Brodosplit) što s obzirom na nejasnu budućnost brodogradnje otežava realne prognoze za buduća kretanja.

8. Inozemna ulaganja

Cilj: Povećati atraktivnost domaćeg tržišta za privlačenje inozemnih ulganja, posebno u proizvodni sektor s jačom orijentacijom na stvaranje novih izvoznih proizvoda.

Realnost: Ekonomski analitičari slažu se u ocjeni da bez jačanja industrijske proizvodnje nema realnih mogućnosti otvaranja novih radnih mjesta ni povećanog prostora za intenzivniju orijentaciju prema izvozu. Investicije su pritom najvažnija karika, pa treba učiniti ozbiljne dodatne napore da se privuku strana ulaganja u domaću proizvodnju. Isto tako, nastojanja su usmjerena na jačanje modela privatno-javnog partnerstva.

Nepovoljna je okolnost da su posljednjih dana 2010. godine dvije od tri najznačajnije svjetske agencije za utvrđivanje kreditnog rejtinga snizile Hrvatskoj taj rejting i objektivno umanjile zanimanje stranog kapitala za ulaganja u Hrvatsku.

Trend smanjivanja inozemnih izravnih ulaganja opada već od 2008. i nastavlja se sve do današnjih dana. Pad investicija bilježe trgovina, prerađivačka industrija i građevinarstvo, uz ukupan pad bruto investicija u BDP-u. U prvom polugodištu 2010. ostvareno je samo 645,8 milijuna eura inozemnih ulaganja, što je najniža razina ulaganja u promatranom razdoblju u posljednjih šest godina.

HUP najavljuje da ima oko 200 zakočenih investicija, a ukupna vrijednost prijavljenih privatnih ulaganja koja bi trebala krenuti u realizaciju iznose gotovo 13 milijardi eura. Brojne administrativne zapreke investitorima smanjuju spremnost na ulaganja. Uza sve proklamacije Hrvatska nije bitno smanjila te zapreke, pa čekanje na dozvole, suglasnosti, rješenja i presude čine vjerojatno glavni opstruktivni faktor novih ulaganja.

Uspjeh ili neuspjeh Vlade na tom planu može biti odlučan za oporavak gospodarstva. Hrvatska ima dobre logističke i geografske pretpostavke kao investicijska destinacija, ali Vlada mora stvarati atraktivno poslovno okruženje, poduzetničku klimu i potrebnu infrastrukturu.

Ključnom ostaje poruka kako su velika i mala ulaganja, strana ili domaća, državna ili privatna, najvažniji pokretač i kotač-zamašnjak u gospodarstvu.

Izazovi

Nemam iluzija da sam nabrojio sve najvažnije neuralgične točke hrvatskog gospodarstva, vezano za izazove te realne mogućnosti u 2011. godini. To mi, uostalom, nije ni bila namjera. Pokušao sam, s malo analitičkog pristupa, samo ukazati na brojne zapreke ostvarenju postavljenih ciljeva kao i na nužnost da se ubrzaju potrebne promjene. To se prije svega odnosi na izgradnju novog modela gospodarskog rasta.

Očito je da Vlada mora preuzeti više odgovornosti i s većom odlučnošću, bez predizbornih kalkulacija, ući u bitku za provođenje reformi koje bi ubrzale gospodarski rast, otvorile nova radna mjesta, stvorile mogućnost povećanog izvoza te – udahnule određenu dozu optimizma u našu sivu svakodnevicu.

Hrvatska bi danas možda bila u manjim problemima nego što jest da smo u novu godinu ušli s jasnijim idejama o strategiji našeg gospodarskog razvoja. Budući da čarobna rješenja ne postoje, odgovori na takve izazove ne mogu biti ni jednostavni ni bezbolni.

Uz njih se vezuje ili pada (realni) optimizam koji je Hrvatskoj u ovom trenutku jako potreban. Konkretno, samo jedan veliki energetski projekt (HEP) dao bi potreban vjetar u leđa gospodarskim subjektima.

Uspijemo li otkloniti prepreke ulaganjima i/ili pojednostavniti procese koji ih koče te time pokrenuti val investicija, ako banke povećaju kreditiranje privatnog sektora unatoč povećanim rizicima, a Vlada zaista pokrene već najavljene reforme državne uprave, regionalne i i lokalne samouporave, moguće je preokrenuti negativne trendove i ubrzati ukupan gospodarski rast i razvoj.

9. Socijalni dijalog

Cilj: Uskladiti odnose na tržištu rada s kretanjima na svjetskim tržištima, provesti potrebne reforme, napose mirovinskog sustava, smanjiti poreze. Tržište rada učiniti fleksibilnijim.

Realnost: Reforme svih vrsta odvijaju se sporo, uz velike otpore svake interesne skupine, što praktički onemogućava njihovo donošenje,a posebno primjenu. Dijalog, posebice socijalni dijalog, gotovo je nestao, a stvorena je atmosfera nepovjerenja, neslušanja druge strane i etiketiranja, panajčešće sila jačega (ili agresivnijega) nameće rješenja, a zapostavlja argumente struke i ekonomske mogućnosti.

Uspješnu od neuspješnih država razlikuje samo nekoliko ključnih elemenata: vladavina prava i učinkovitost države koja štiti pojedinca i potiče ga na inovativnost i rad, konkurentnost, odnosno legalno okruženje koje svim tvrtkama daje jednako pravo na rad i uspjeh te zaštitu vlastite autonomnosti i inovativnosti, radna etika i promocija rada koja omogućuje i potiče stvaranje blagostanja i uspjeh, zatim znanstvena istraživanja povezana s gospodarstvom, obrazovni sustav i kvalitetna zdravstvena zaštita.

10. Godina obilježena neizvjesnošću

Cilj: Održati makroekonomsku stabilnost, bez promjene tečaja, uz nisku stopu inflacije.

Realnost: Pred kreatorima gospodarske politike i dalje stoje brojna otvorena pitanja. I dalje je nepoznato kako Hrvatska planira ostvariti novi model gospodarskog rasta s obzirom da je stari preživio i pokazao svoju neučinkovitost. Hrvatsku očekuju već kratkoročno pogoršanje kretanja na tekućem računu platne bilance, ali i nastavak rasta vanjskog duga, što zbog servisiranja otplate inozemnih kredita, što zbog planiranog proračunskog manjka.

Osim ovih kratkoročnih problema nepoznat je i način sučeljavanja s dugoročnim rizicima poput nepovoljnih demografskih trendova. Sve je nepovoljnji odnos zaposlenih i umirovljenika, koji sada iznosi 1,20 prema 1 s tendencijom sve većeg približavanja. Hrvatska jednostavno nema dovoljno aktivnog stanovništva da bi mogla promijeniti te odnose.

Neizvjesnost 2011. povećavaju još tri čimbenika: završetak pristupnih pregovora s Europskom unijom, nacionalni referendum o pristupanju EU te opći parlamentarni izbori koji nisu ni terminski, a ni svojim ishodima izvjesni.

Činjenica je da svi ti elementi neizvjesnosti bitno utječu na provođenje ozbiljnih reformi i potrebnih rezova u cijelom društvu, što će se nepovoljno odraziti i na ukupna gospodarska kretanja.

Ante Gavranović

Ovaj članak dio je naše publikacije "Perspektive". Cijelo izdanje pročitajte na www.inicijativa.com.hr/publikacije